Odrasla je u Puli, u kvartu Šijana, vrlo blizu Arene i Šijanske park-šume. Prva asocijacija na djetinjstvo, reći će, jest jutarnja kava koju si roditelji kuhaju rano prije posla.
Kamen, specifičan miris mora i borova te predivna za oko zemlja crljenica, to su mirisi djetinjstva. - Pa i miris jorgovana, koje sam neki dan kupila, vratio me u doba kada su rasli ispred zgrade u dvorištu dječjeg vrtića u koji sam davno išla - emotivno započinje svoju priču Jadranka Đokić, glumica odnedavno sa stalnim angažmanom u zagrebačkom HNK.
Da postane glumicom, put je bio prirodan, lišen moranja i prevelikog htijenja. Jednostavno, sve je postupno vodilo glumi i tako je moralo biti. Tu je, kaže, pronalazila konstantnu zainteresiranost i zadovoljstvo, bez imalo napora.
- Ta posvećenost i količina vremena provedena u teatru za vrijeme gimnazije malo je brinula roditelje zbog nepoznavanja svijeta u koji im se kći upušta. Ali, sve sumnje i strahovi raspršili su se, znajući da nisam hirovita. Mislim da su mirni, zadovoljni i sretni danas s onim što vide od mene - kaže Jadranka i dodaje:
Sretna u svom pozivu
- U poslu nemam razloga za nezadovoljstvo jer vrlo često radim s ljudima s kojima želim raditi i u projektima sam u kojima želim sudjelovati i govoriti. Ono gdje se ne vidim, ondje se ni ne upuštam. Vjerujem da naše misli i um kreiraju sve, cijeli naš život. Ne bih rekla da sam stroga prema sebi, iako vrlo zahtjevna i samokritična jesam.
Kada spomene svakodnevicu, poput neke srednjoškolke ističe da je uglavnom gusto sastavljena. Ona će to opisati na sebi svojstven način.
- Raspored proba, predstava, studijskih snimanja između deset ujutro, ili ranije, do jedanaest navečer, s kratkim predahom za objed. Naravno, ima ponekad i lakših dana kada stignem i očistiti kuću, što mi dođe kao odmor - iskreno će Jadranka priču prebacujući na neke ležernije teme.
More ili snijeg, gdje je veći gušt?
- More. More i ja - bez razmišljanja odgovara Jadranka i počinje recitirati Pupačićevo “More”. Inače voli čitati. Pisci s kojima se rado bavi su, recimo, Marguerite Duras, Sylvia Plath, F. M. Dostojevski, Danijel Dragojević, Ivan Vidić…
- Nažalost, ne stignem čitati koliko sam nekad čitala i koliko bih htjela jer kad radim na nečemu novom, onda su mi vrijeme i koncentracija jako usmjereni na to. Međutim, opskrbila sam se i u sobi trenutno imam barem dvadeset novih knjiga japanskih pripovjedača 20. stoljeća, norveških pisaca, biografija... Trenutačno sam na vrlo zanimljivoj knjizi Francoise Guilot o susretu i životu s Picassom.
Marija Magdalena
Uz knjige, važna joj je i glazba, ako ne i najvažnija. - Vječno. Ljubav i hrana za najfinije predjele duše. Mislim da je jako važno što se sluša, što se čita, koje filmove čovjek gleda i koje umjetnike voli. Nekako se najradije družim s klasičnom glazbom - kaže Jadranka.
Postoje knjige i filmovi koji su je takli, no predstava “Suze Kristove”, prema tekstu Darka Lukića i u režiji Roberta Raponje, u kojoj je prije gotovo četrnaest godina igrala Mariju Magdalenu, ostavila je veliki biljeg na nju.
- Tu se nešto važno dogodilo za mene prema kazalištu, jedno gotovo religiozno iskustvo prilikom izvedbi - kaže Jadranka.
- Imala sam bolan i snažan ženski lik postavljen sam naspram mase ljudi koji je napadaju, mrze i osuđuju. Sjećam se nevjerojatne snage koja kao da nije pripadala meni dok su uvrede i urlanja pljuštala prema tom liku na sceni. S tim monologom kasnije sam i pristupila završnom prijemnom ispitu na Akademiji i prošla - otkriva nam glumica.
Sa stresom je sklopila kakav-takav kompromis. Nema druge, kaže, jer je sastavni dio života.
- Najstresniji je onaj prvi koji te prene iz sna kad budilica zaurla ujutro, a čini ti se da si tek zatvorio oči. Sve ostalo je već lakše.
Međutim, budući da radim ono što me veseli i zanima, mislim da sam puno učinila da smanjim grč. Stalno pokušavam osvijestiti ono što jest od onog što nije u tvojoj moći. Recimo, prometna gužva u koju si upao... Ne vrijedi gubiti živce oko tog kašnjenja. Jedino mogu utjecati na sebe da se ne živciram previše.
O vječnoj dilemi voli li više kazalište ili film, spremno odgovara da srce jednako kuca.
Kazalište mi je dom
- Kazalište je za glumca u Hrvatskoj definitivno dom, pa tako i za mene. Mjesto gdje možeš stalno raditi na sebi, istraživati, gotovo svaku večer iznova ‘živjeti’ pred publikom bez obzira na to kakav ti je bio dan, trenutno stanje, vremenski uvjeti... A film, on je posebno zadovoljstvo i gušt koji se, nažalost, ne događa često - objašnjava glumica.
Iako uvijek ima dobru liniju, Jadranka kaže da ne robuje želji za nekim specijalnim fit izgledom. - Građena sam kako sam građena, no za vježbanje ipak uvijek nađem vremena - napominje. Usto, hrani se prilično zdravo, izbjegavajući iz zdravstvenih razloga pekarske proizvode i ostalu fast food hranu.
- Već dulje vrijeme prvo što radim ujutro, pola sata nakon buđenja, vježbe su pet Tibetanaca, koje su blagoslov za organizam i tijelo. Fizička kondicija mi je važna kako bih mogla izdržati sve napore koje iziskuje igranje predstave. Kombiniram jogu, teretanu, hodanje, a sad i vožnju biciklom. Jednom sam osjetila kako boli diskus hernija, nemoć je trajala gotovo tri mjeseca i koliko god mogu napraviti da se to ublaži, to i činim. Uglavnom osluškujem tijelo i njegove potrebe - poručuje glumica.
Za nagrade ne krije da ih voli dobivati, one su pohvala za rad. - Nekada dođu, nekada izostanu.
O ljubavnom statusu ne želi govoriti, ali bez ljubavi ne bi mogla zamisliti postojanje. - Da bi odnosi u ljubavnom smislu trajali, važno je svladati i uspostaviti onaj najvažniji - odnos koji imaš prema sebi - znalački će glumica.
Osjeća li nostalgiju za Zagrebačkim kazalištem mladih?
- I dalje sam vezana za ZKM, igram sve predstave u kojima imam ulogu, a koje su i dalje na repertoaru - odgovara Jadranka.
ZKM je teatar u kojem je provela osam intenzivnih godina i stekla predivne prijatelje s kojima je zadovoljstvo raditi, dijeliti vrijeme. Ti odnosi, kaže, ostaju za cijeli život.
Istovremeno, kaže, HNK je mnogoljudna i izuzetno dinamična kuća i njezin ulazak u angažman nije mogao ljepše početi.
Matija Ferlin
- Radim sa svojim prijateljem i bratom Matijom Ferlinom izgovarajući riječi i misli koje su stvorila djeca i osjećam zahvalnost što je moj put upravo takav kakav jest. Radim s kolegama s kojima se poznajem otprije, ali nikada nisam dijelila scenski prostor s njima i uživam u otkrivanju tih, za mene u tom smislu, novih ljudi i njihovih sposobnosti iz ovog radnog kuta. Dobra smo ekipa koja sa zadovoljstvom istražuje, ispituje i pomiče svoje granice. Kako je kazališna sezona na samom kraju, moram priznati da se veselim zanimljivim redateljima i predstavama u HNK u sljedećoj sezoni, zaključuje razgovor glumica.
Do tada planira ljeto. Veći dio provest će radeći na Dubrovačkim ljetnim igrama trilogiju Ive Vojnovića sa Stašom Zurovcem, a jedan kraći dio ljeta, u kolovozu, u rodnoj Puli, zajedno s obitelji planira napuniti baterije za početak rada na novoj predstavi u matičnoj kući HNK.