Riječki genijalci Let 3 12. i 13. ožujka vraćaju se na mjesto zločina, u zagrebački klub Gjuro 2, gdje su imali svoje prve zagrebačke koncerte još 80-ih godina. U svom izvornom obliku sastav stiže kako bi promovirao svoj najnoviji album “Kurcem do vjere/Thank You Lord”, izdanje na kojem su kompilirali vlastiti koncertni i kazališni rad, raščlanili ga na audio i vizualno te ga u smislenoj cjelini predstavili u čak tri dijela.
Od brojnih materijala, odrađenih predstava i koncerata, vremenski raspoređenih na desetljeće, grupa Let 3 na novom se izdanju opredijelila za dio koji će javnosti približiti njihov rad izvan isključivih glazbenih okvira ograničenih na albumski glazbeni izričaj. Ova neobična umjetnička skupina, koja često nastupa bez odjeće, ispaljuje čepove iz stražnjica ili nosi brnjice na spolovilima, na sceni je već 26 godina.
Unatoč recesiji koja, kako kažu, ne pogađa istinske kreativce, oni nastavljaju sa svojom radnohektičnom etapom u kojoj su odradili 400-tinjak koncerata, a osim kazališta, zabilježili su i ostvarenja na području filmske glazbe. O svemu što ih pokreće i inspirira te kakvu poruku žele poslati u ova teška vremena koja su zadesila hrvatski narod, razgovarali smo s basistom benda Damirom Martinovićem Mrletom, koji zajedno s pjevačem Zoranom Prodanovićem Prljom čini okosnicu ove alternativne rock-skupine.
Inspiraciju obično crpite iz političke i općedruštvene situacije u zemlji. Što je ovaj put u fokusu Leta 3?
- Duboko smo promišljali o čovječanstvu; o duši i tijelu, o utjecaju društva te o njegovim devijantnim utjecajima i manifestacijama. Nedavno sam sa Senkom Bulić i Ivanom Jozić radio kazališnu predstavu pod nazivom ‘Pokora/Rekvijem za organe’ po tekstu Antonina Artauda ‘Svršimo s Božjim sudom’. Trenutno je priča jako aktualna pa me, eto, sve to još više udubilo u razmišljanje. Citiram: ‘O tome kako je čovjek bolestan jer je loše napravljen, kako ga treba secirati i riješiti svih njegovih organa, osloboditi ga postojećih automatizama i vratiti mu njegovu istinsku slobodu...’
Sa suprugom Ivankom Mazurkijević i Stankom Kovačićem osvojili ste nagradu Zlatna arena za film “Sonja i bik”. Trenutačno radite na ‘Kaubojima’. Kako vam ide?
- Čisti užitak...
Kako vi i vaša supruga funkcionirate u takvim zajedničkim projektima?
- Savršenstvo! Dok ja lupam po basu i mlataram glavom, ona svira klavir i pjeva. Nakon toga sve malo zašiljimo na kompu..., i to je to!
Dok je “Sonja i bik” vaš prvi filmski projekt, u kazalištu imate više iskustva, primili ste i neke nagrade. Koja je razlika raditi filmsku ili kazališnu glazbu?
- Kad radim kazališnu glazbu, obično i sudjelujem u njoj, tako da mogu reći da u tom slučaju predstavu nosim u nogama, i onda glazba ide iz pokreta, nogu, ruku, glave... U slučaju kad radim na filmu, onda je to obrnuti proces; inspiriraju me pokreti glumaca, način kako miču noge, ruke, glavu, gledam ih i onda radim glazbu... Malo sve zašiljim na kompu, i to je to!
I vaš je novi album znakovitog naslova “Kurcem do vjere/Thank You Lord” nastao na kazališnim daskama. Je li ovo izdanje posvećeno u potpunosti kazališnom radu?
- I da i ne; u jednom trenu došli smo do zaključka da smo unazad tri godine puno radili na više projekata, pa smo odlučili da te radove treba objediniti i objaviti.
Što ste zapravo htjeli poručiti ovim naslovom albuma? Neki kažu da je ovakvo vaše prostačenje u službi što većeg publiciteta. Koliko vi svjesno igrate na taj šok-moment?
- Opće je poznato da su neki išli križem, neki kurcem, a da ima i onih koji su držali križ i tako kurcem išli do vjere... Moguće je da Papa u šoku stoji na tromeđi i razmišlja?!
Koje su najveće pošasti današnjice, čega se najviše bojite kao glazbenik, čovjek i naposljetku kao otac?
- Svega onoga što može stvoriti ovisnost: alkohol, droga, kocka, videoigre, crkva, nove tehnologije...
Koliko je vas kao bend dotakla recesija, svirate li manje ili za manje novaca?
- Za prave umjetnike nema krize; oni uvijek najbolje znaju kako i gdje usmjeriti svoju kreativnu energiju.
Kome se Hrvati mogu obratiti u ovim, za većinu, teškim vremenima opće neimaštine i poljuljanih moralnih vrijednosti?
- Krajnje je vrijeme da zdrav narodni razum preuzme stvari u svoje ruke. Toplo se nadam da će se vibracije pozitivnih događaja u Sloveniji preliti i u naše krajeve; živimo u totalitarnom društvu, čovjek nikad u povijesti nije bio manipuliranji nego danas. Zgražava me pomisao na temu o zdravstvenom odgoju... Da je zdravstveni odgoj pravovremeno uveden u škole, danas bismo sigurno imali manje dječjeg seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva!
Tko je odigrao najveću ulogu u kobnom scenariju koji trenutačno proživljava Hrvatska?
- Sve je od samog početka isprojektirano; sjetimo se vremena kada su strane banke došle u Hrvatsku...
Kreditni rejting je sve manji, zaduženost i nezaposlenost sve veći, no ima li nešto što se promijenilo nabolje, za što se možemo uhvatiti?
- Najbolje je sebe i, ako u nama još ima čovječnosti, onda i bližnjega svog u’vatiti za kurac.
U predstavi ‘Kiklop’, u kojoj su uloge imali svi članovi Leta 3, postojala je i jedna specijalna epizodna uloga, ona Jadranke Kosor, za čiji ste politički progon svjedobno otvoreno navijali. Spomenuta je, kako smo čuli ovih dana, izbačena iz stranke. Kako to komentirate? Je li pravda zadovoljena?
- Za mene je ta priča još onda bila jasna. Ona je u tom trenutku iskorištena kao maska koja skriva i uljepšava divljački smrad polustvorova. Istu ulogu ima i u samom ‘Kiklopu’. U trenutku kada se kanalizacija prelila, svi smo zadovoljno zaplivali u govnima, u vaterpolu pod maskama opijenošću mirisima, karneval je završio... Ostala je rupa od sira...
Kakvim vam se čini plan Slavka Linića za financijsko ozdravljenje nacije?
- Imam plan B. Prošle sam godine napisao jednu bajku od koje je kasnije napravljen strip. Nakon toga je usljedio projekt koji je u svom sadržaju imao izradu skulpture, postav same instalacije postavljen na Hartera festivalu, sve pod nazivom RADIO ISUS. U priči se radi o tome da glavni junaci pronalaze stijenu za koju se Isus uhvatio kada je uskrsnuo, pa je tako ostavio otisak svoje ruke. Od tog kalupa izrađuju srebrnu relikviju koja služi kao antena za prelazak u drugu dimenziju. Trenutačno radim na nastavku istog projekta.
Naime, u instalaciju relikvije Isusove ruke ugrađujem elektronske aparate koji omogućavaju komunikaciju s paralelnim svjetovima; kažu da tamo žive duhovi i svemirci. Tako sada bajka iz stripa postaje stvarnost. Mislio sam da kada uspostavimo kontakt, dogovorimo sa svemircima da mi odemo u njihovu paralelnu svemirsku Hrvatsku, a da oni dođu ovdje i sve dogovore i riješe s MMF-om. Ili ako Linić ne prihvati prijedlog na razini države, onda sigurno osobno svatko od nas može koristiti ovaj transkomunikator, koji ti omogućava opciju da možeš biti tu ili jednostavno nisi tu; ima me - nema me... Nisam među živima - ali kad zaželim, živ sam!...
Tko je vaš osobni Bog?
- Osobna iskaznica.
Koliko vas je očinstvo promijenilo?
- Nisam još razmišljao o tome.
Mijenjate li pelene vašoj kćerkici?
- To ne spada u muške poslove.
Hoćete li nastaviti pokazivati genitalije na svojim koncertima?
- Samo u posebnim okolnostima, u situacijama gdje to bude jedini način višeslojne komunikacije. U međuvremenu smo evoluirali pa ću se nadovezati na prvo pitanje; u predstavi ‘Pokora’ sve troje smo ozvučili svoja tijela specijalnim mikrofonima, kabelima smo se spojili na mix pult i na taj način procesuirali zvukove naših organa, pa smo od tjelesnih zvukova, krvotoka, ritmova radili glazbenu podlogu na koju smo onda interaktivno plesali, pjevali, govorili tekst. Kako Artaud u svojem tekstu kaže da iz tijela treba iščupati sve svoje organe, ne bi li mu vratili njegovu istinsku slobodu, ovom prilikom smo im omogućili da se u svom rekvijemu posljednji put mogu čuti... Nakon čupanja poklonili bismo ih Bozaniću da od njih radi crkvenu glazbu.
A što da se vaša kći jednoga dana bavi ovakvom “obnaženom” vrstom aktivizma, biste li to podržali?
- Ne od jedne već od obje očekujem da se bave aktivističkim radom; njihov je izbor hoće li on biti obučen ili u što će biti obučen.
Kada ćete i kako promovirati najnoviji album?
- Naš novi album je upravo izašao; cilj nam je u narednom periodu svaki mjesec ili par mjeseci objaviti po jednu pjesmu. Nakon određenog vremena, kada se nakupi materijala, ponovno ćemo objaviti album, pa je tako Let 3 na promociji već dvadesetak godina. Nema ozbiljnih pauza i zato se naš način djelovanja sastoji od niza elemenata koji čini jedan velik projekt, on umjetnčki djeluje, manifestira se na razne načine: kroz koncerte, kazalište, novinske članke, radijske i TV emisije, performanse, akcije... U našem slučaju objaviti album znači u određenom trenutku sakupiti sve na jedno mjesto. U zagrebačkom klubu Gjuro imamo koncerte 12. i 13. ožujka, pa dođite!
Poruka za kraj…
- Amen.