ZAGREB - Kad je posljednji put, prije 16 godina, Hrvatska igrala na Svjetskom prvenstvu, nitko nije mogao pretpostaviti da će proći toliko vremena prije nego što će se naša reprezentacija naći na najvećoj košarkaškoj smotri.
Josip Vranković je iz Toronta ‘94. donio broncu koja je doživljena relativnim uspjehom, samo zbog činjenice što se Hrvatska nije sudarila s Dream Teamom u finalu, kao što je to bilo dvije godine ranije na OI u Barceloni.
Joke je danas na vrućem izborničkom stolcu, ali nitko od njega ne traži da se iz Istanbula vrati s medaljom oko vrata. U Tursku će voditi revitaliziranu reprezentaciju koja bi za godinu dana trebala biti jamstvo da će Hrvatska na EP-u u Litvi izboriti nastup na OI-ju u Londonu 2012.
Trese li vas pozitivna nervoza iščekivanja početka rada s reprezentacijom, do čega je ostalo nešto više od dva mjeseca?
- Željan sam rada. Prvi dio sezone propustio sam zbog privatnih obveza. U drugom dijelu je dogovor bio takav da ne preuzimam nikakav klub, nego da pratim reprezentativne kandidate. Krećemo sa B selekcijom, početkom lipnja, a A selekcija će s pripremama krenuti sredinom srpnja.
Treba pričekati i pripreme
Kakvom ocjenjujete ovu sezonu iz perspektive učinka reprezentativnih kandidata?
- Zadovoljan sam. Igrači koji bi u sljedećem razdoblju trebali nositi reprezentaciju imali su dobre sezone i to me veseli. Tomas je bio igrač kod kojeg su bile ključne lopte u euroligaškim utakmicama. Isto se dogodilo i Tomiću odlaskom u Real. Barać je imao puno bolju sezonu u Caji Laboral. Bogdanović je postao vrlo zanimljiv, Perić je imao kontinuitet u Zadru. Planinić i Lončar su imali dobre sezone. Bilo je i loših stvari, recimo Rozićeva ozljeda.
Objavili ste već širi popis od 32 imena. Jeste li njime željeli zaustaviti medijske spekulacije ili nekim igračima možda dati dodatni poticaj?
- Želio sam ponuditi određenu sliku reprezentacije i skrenuti pozornost našim klubovima koji će participirati u NLB ligi na neke mlađe igrače kojima bi mogli popuniti momčadi. Istina je, želio sam dobiti i neki mir.
Je li došlo vrijeme za generaciju kojoj su predvodnici Tomas i Ukić da preuzme vodeće uloge u reprezentaciji?
- To je nekakav logičan slijed. Igra u reprezentaciji trebala bi doći kao potvrda njihovih dobrih igara u klubovima. Što će oni igrati kvalitetnije, to će i reprezentaciji biti lakše.
Koliko ste pojedinačnih razgovora s kandidatima uspjeli obaviti?
- Može se reći da sam odradio 70-80 posto onoga što sam namjeravao. S ostalima ću razgovarati kad završi sezone. Tu mi je posebno važan Banić koji je imao jako dobru sezonu, ali s njim želim razgovarati o ulozi u kojoj ga vidim u reprezentaciji.
Već ste obznanili da ga vidite na poziciji četvorke, a ne petice, što je većinom igrao u Bilbau.
- Mislim da Marko na poziciji četvorke može igrati na euroligaškom nivou. I njemu će to igrački koristiti. Takav igrač je na toj poziciji nasušno potreban reprezentaciji.
Imali još nekih imena zanimljivih na toj deficitarnoj poziciji?
- Neke odgovore, recimo koji igrači mogu igrati u paru, dobit ćemo na pripremama. Za neke stvari treba pričekati i pripremne utakmice, gdje ćemo dobiti bolju sliku. Jedan od razloga zašto će na popisu biti 16 igrača je i zato što postoje dvojbe baš na toj poziciji.
Kako bi trebala igrati Hrvatska pod vašim vodstvom?
- Još sam pod dojmom euroligaškog Final Foura. Svjedoci smo dominacije Barcelone koja je proizašla iz lakoće igranja, brzine, atleticizma. Neću ništa revolucionarno reći ako kažem da bih volio da naša igra ide u tom smjeru. Naravno, da bismo tako igrali moramo imati selekciju igrača koji takav stil mogu opslužiti. Na neke stvari kao trener možeš utjecati, ali neke stvari su određene predispozicijama igrača.
Medalja je bila opterećenje
Koji su to igrači koji bi trebali nositi takav način igre?
- Izbjegavam ulaziti u takvu analizu zato što nemamo širok fond igrača i ne daj Bože da se netko ozlijedi. Sklon sam dati priliku mladim igračima. Ne možemo ignorirati jednog Tomića ili Baraća. Lončar koji ima 27 godina spada među starije, ali je interesantan jer može čuvati centre, a ima dobar šut i može participirati na poziciji četvorke. Tu je i Planinić kao jedan od iskusnijih, koji je iskazao maksimalnu spremnost za igranje u reprezentaciji.
Od igrača s posljednjeg EP-a na vašem prvom popisu izostavljen je Prkačin. Što je s ostalima?
- U to još ne bih ulazio. Dvije bih stvari želio naglasiti, koje su mi se učinile lošima uoči Poljske. Prvo je bilo nepotrebno opterećivanje proglašavanjem reprezentacije kandidatom za medalju, a drugo je fokus na izbor 11. i 12. igrača. Mislim da je, kako u klubu, tako još više u reprezentaciji, potrebno fokus usmjeriti na vrh piramide.
Bliskost s igračima
U kontekstu ovog SP-a provlači se da rezultat nije primaran, već je važno pripremiti reprezentaciju za EP u Litvi sljedeće godine.
- Mi moramo napraviti što više posla za Litvu, bit će novih igrača u reprezentaciji, ali svjestan sam da moramo ostaviti dobar dojam u Turskoj. Igra je ono što će me najviše intrigirati.
Je li moguće da u A vrstu bude pozvan i netko iz U-20 reprezentacije koja će na domaćem terenu igrati EP?
- Jako me interesira Radošević. Mislim da je jako napredovao i pratit ću njegove igre na EP-u. Nitko se ne bi smio iznenaditi, ako on bude među 16 pozvanih.
Što je s Delašom, Zubčićem, Prostranom?
- U ovom trenutku mi je Radošević u fokusu. Daj Bože da to za godinu-dvije budu i drugi, ali sad je Radošević taj.
U planu priprema imate dosta utakmica.
- Bit će dosta novih lica, novih situacija. Čini mi se da je 11, 12 utakmica optimalan broj da bi to sve sjelo na svoje mjesto. To mi je bila vodilja, kao i uvođenje tradicije da uoči velikih natjecanja posljednji turnir igramo kod kuće. To je dobro za reprezentaciju, momcima treba identifikacija s ljudima, a to je i odlična promocija košarke.
Hoće li vam u radu pomoći generacijska bliskost i činjenica da ste s nekim reprezentativcima i igrali?
- Dosta momaka dobro poznajem, što iz igračkih dana, što iz rada u B reprezentaciji. Homogenost i dobra atmosfera u momčadi su jako bitni, uz sve ostale stvari. Nadam se da ćemo ih imati.