ZAGREB - Nekad su to bili veliki sudari. Najveći. Cibona protiv Žalgirisa. Iako u svom imenu nude mir “zelene šume”, Žalgiris je riječ koja se u Zagrebu izgovarala sa strahopoštovanjem. Pogotovo kad se znalo da s njim u paketu dolaze Sabonis i prijatelji.
‘Bila u to druga vremena’
Od 3. travnja 1986. Žalgiris je navijačima Cibone jedna od najljepših uspomena na vrijeme kad se najbolja košarka u Europi igrala u Zagrebu. Tada je Cibona došla do drugog i posljednjeg naslova europskog prvaka. S jedne strane Dražen Petrović, Cvjetičanin, Nakić, Čutura i društvo, s druge Sabonis, Kurtinaitis, Homičus... I današnji trener Gintaras Krapikas.
- Bila su to sjajna vremena, igrali su samo hrvatski protiv litavskih igrača. Brzo je prošlo tih 20 i više godina. Tada su to bila velika imena u Europi, a i danas su.
U ovo zadnje više nismo toliko sigurni. Poluprazna dvorana, košarka na 65 poena, koliko su nekad ubacivali za poluvrijeme. Dobro, nije se toliko mislilo na obranu, bilo je važnije ubaciti loptu kroz obruč.
- Nema smisla uspoređivati. Bila su drugačija vremena.
Jesu. Žalgiris i Cibona danas su sretni ako prođu prvu fazu natjecanja u Euroligi. Zapravo, sretni su što još traju u Euroligi. Žalgiris je prošle sezone prošao financijsku kalvariju kroz kakvu danas prolazi Cibona.
Žalgiris u NBA ritmu
- Bila je teška situacija. Spasila nas je banka koja je našla interes. Uložili su novac i kupili klub. Stanje je stabilno, imamo dobar program, skupinu mladih domaćih igrača. Cilj je od njih napraviti okosnicu momčadi i onda nadograđivati kvalitetnim stranim pojačanjima. Još nisu na euroligaškoj razini, ali imaju puno prilike, dovoljno utakmica za skupljanje iskustva.
Žalgiris, naime, igra u četiri lige, u pravom su NBA ritmu. Bilo bi dobro kad bi netko iz uprave Cibone malo bolje proučio Žalgirisov model. Vjerojatno bi našli puno primjenjivih metoda za stabiliziranje kluba i vraćanje starog ugleda.