ŽESTOKI SASTANAK

Bilić poručio 'Englezima': Niste više djeca, morate preuzeti odgovornost!

Pitanje sreće i nesreće Bilić i dalje nameće kao središnje pitanje neuspjeha u kvalifikacija za SP 2010. godine
 Drago Sopta / Cropix

ZAGREB - Završivši intervju Slaven Bilić se na vratima splitskog kafića ‘Vanila’ sudario s vaterpolskim trenerom Draganom Matutinovićem. “Kaže mi Matuta kako je u finalu Olimpijskih igara ‘92. njegova Španjolska igrala tri ili četiri produžetka protiv Rudićeve Italije i izgubila. Rudić je nakon toga ušao u seriju medalja, Matutinović nije. Bez sreće u ovom poslu ne možeš opstati”, kaže Bilić.

BILIĆ: MAMIĆ NI SEKUNDE NE UTJEČE NA MOJ IZBOR REPREZENTATIVACA!

Od nesretnog epiloga posljednjih kvalifikacija naš se izbornik poput Lassieja nepogrešivo vraća pitanju (ne)sreće u vidu ozljeda, taktičkih detalja, sitnica koje su se odvrtjele protiv nas. Kroničari reprezentacije nešto drukčije doživljavaju taj neuspjeh. Puno nas je uvjereno da je Bilić bio previše popustljiv, da mu je načet autoritet kada se intimizirao s igračima. Zato me je iznenadio nedavni Modrićev intervju engleskim novinama u kojem tvrdi da Bilić zna biti opasan na sastancima u poluvremenu gotovo poput Harryja Redknappa koji u govorničkom zanosu može ‘preurediti svlačionicu’.

• Kada ste posljednji put povisili ton i zamahnuli kažiprstom?

- Na poluvremenu utakmice s Bjelorusijom, na primjer, premda smo vodili. Bila je to naša nezrela, nervozna, čak i glupa igra. Normalno je da moraš reagirati, ali detalji iz svlačionice nisu za javnost. S druge strane, protiv Makedonije smo na poluvremenu u Zagrebu gubili 0-1, a ja vidim da su igrači prenervozni. I onda na tu nervozu odgovoriti s još više nervoze, to bi bilo kontraproduktivno. Dogodi nam se ponekad da podlegnemo atmosferi, medijskom i navijačkom presingu, pa onda i sami povjerujemo da utakmicu moramo riješiti do 15. minute. Dati gol, pogoditi gredu, imati šest kornera itd. U takvim utakmicama moja nervoza i dernjava sigurno bi samo odmogli, zato sam igračima tada rekao da moramo igrati - sporije! Ne moramo kroz dva dodavanja stizati do suparničkih vrata, treba nam strpljenja. Jedan od razloga zašto tijekom utakmice stojim na liniji je upravo taj da mogu povremeno obodriti igrača. Ako on poveže dvije pogreške, normalno da je “down”. I da mu se ja još navalim na leđa sa svojom vikom, od njega više ne bismo imali nikakve koristi. Davno sam naučio lekciju iz psihologije da igrači lakše prihvaćaju i uče o svojim greškama ako im na to ukažeš kroz neki pozitivan primjer.

• Koliko je momčad patila zbog gubitka vođe? U vašem mandatu nacionalna momčad je ostala prvo bez Nike, a zatim i Roberta Kovača. Očekivalo se da će tu prazninu popuniti Dario Srna, ali dojam je da on još nije prihvaćen kao novi vođa?

- Kategorički odbacujem sve kritike na Srnin račun. Darijo ima sve kvalitete pravog vođe, on to jest i mi apsolutno stojimo iza njega. Srna nije Kovač, ali ni Kovač nije Srna, evo i zašto. Nitko u reprezentaciji nije imao status poput Nike Kovača, status koji je definitivno zaslužio. Niko je bio specifičan kapetan čiji je autoritet poduprla skupina igrača, ali to se nije dogodilo odmah. Sjetit ćete se da je on bio kapetan i kod nekih drugih izbornika. I tada je on već imao iskustva i godina, no relacije unutar grupe nisu baš bile bajne. Drugim riječima, to što se Niko Kovač kasnije nametnuo za lidera nije samo njegova zasluga. Cijeli je taj proces zapravo nalik tetrisu. Na vrhu piramide bio je Niko, ali ispod njega smo imali skupinu iskusnih igrača. Brat Robert, Šimić koji je uvijek bio ‘atento’, Šimunić, Olić, Srna, Pletikosa, čak i Galinović ili Vejić koji nisu puno igrali, ali su onim ozbiljnim nastupom u svakom trenutku ostalima sugerirali da su usredotočeni na posao. Onda se dogodilo da si izgubio ljude, a na njihova mjesta su stigla “djeca”. I zato se moj posljednji odlazak u London pretvorio u žestoki sastanak s Modrićem, Čarlijem, Nikom i Eduardom. Rekao sam Čarliju: ‘Kada si prvi put istrčao u Moskvi, bio si mlad, nov i rasterećen, ja sam preuzeo sav rizik. Sada od tebe očekujem da odeš stepenicu više, prihvatiš odgovornost i nametneš se kao jedan od šest ili sedam dokapetana’. Jezgrovito rečeno, nama u tom liderskom smislu u prošlom ciklusu nije falio premijer nego ministri. Mislim da ćemo to sada imati.

• Kako ste zadovoljni kalendarom naše kvalifikacijske skupine za Euro 2012?

- Grupa nije idealna, bez problema bi mi izabrali bolju, ali je barem lakša od onoga što smo imali u posljednja dva ciklusa. Što se tiče rasporeda utakmica, ja sam zadovoljan. Volio bih, doduše, da prvu utakmicu umjesto u Latviji igramo u Hrvatskoj, a zadnji meč u gostima. Neki se žale što u tom paket-aranžmanu u petak gostujemo, da bi u utorak bili domaćini što ja ne doživljavam kao hendikep. Sve u svemu, OK.

• Koliko vam planove remeti podatak da je Maksimir pred zatvaranjem i da vas čeka selidba na Poljud, gdje reprezentacija redovito slabo prolazi?

- To što na Poljudu nismo dobili službenu utakmicu, nije razlog da se Split izbjegava. Ja bih volio u Splitu igrati već protiv Grčke u rujnu, tim povodom smo već kontaktirali Joška Vlašića i Sinišu Ergotića da nam objasne kakvu štetu terenu može učiniti kladivo s obzirom da je nekoliko dana ranije Kup kontinenata u Splitu. Inače, ključna razlika između Zagreba i Splita krije se u - Čatežu. Za ilustraciju, ako u Maksimiru igramo utakmicu u subotu navečer, mi iz Čateža stižemo u Sheraton u subotu popodne. Zadržimo se par sati: ručak, odmor, sastanak i odlazak na utakmicu. Nažalost, takvu pogodnost nismo imali u Splitu. Kada smo igrali s Nizozemcima, dogodilo mi se da tri dana nisam vidio igrače osim na treningu jer su ih po hotelu i izvan njega razvlačili znani i neznani. Tu smo lekciju savladali i eventualnu splitsku utakmicu dočekat ćemo u karanteni u Postirama gdje su uvjeti sjajni, a gliserom s Brača mi smo u gradu za pola sata.

• Da sutra igrate važnu utakmicu, imali biste problem s Eduardom koji ne igra i slatku muku s Rakitićem koji gura Schalke prema naslovu?

- Objektivno je problem što Dudu tako malo igra jer je naš stožerni igrač. Vi novinari ste pod dojmom njegovih realizatorskih sposobnosti znali zanemariti dimenziju njegove važnosti na terenu, a on je zaista za nas jedinstven. On je naš Gudjohnsen. Kada vezni igrač nema rješenje Eduardo se ponudi i kaže “dajte mi loptu i sljedećih pet sekundi nemate brige”. U međuvremenu se cijela naša momčad preseli na suparničku polovicu. Valjda će se njegov status u klubu promijeniti, vjerujem da hoće.. S druge strane, sretni smo zbog Rakitićeve eksplozije u Schalkeu. Sletio je u ruke treneru koji igrače ‘drila’, a Rakitić je to dobro prihvatio jer on zapravo uživa u treningu. ‘Raketi’ su učinili medvjeđu usluga kada su ga najavili kao Lincolnova nasljednika, neprestano su ga uspoređivali s Brazilcem. On je otpustio kočnice tek sada u novoj ulozi koju mu je Magath dodijelio.

• Putujete na Svjetsko prvenstvo?

- Idem, planiram gledati sve utakmice Grčke, ali i niz drugih mečeva. Što očekujem? Neizvjesno natjecanje jer sedam-osam reprezentacija može otići do kraja. Ako moram izdvojiti dvije, to su Španjolska i Brazil. Nakon njih dolaze Engleska, Nizozemska, Argentina i Francuska. Možemo govoriti o slabostima Italije i Njemačke, ali su to momčadi koje su uvijek dobro funkcionirale na turnirima. Očekujem da će se u tu priču napokon umiješati i jedna afrička momčad. Strašna je i srpska reprezentacija, pogledajte koliko zapaženih igrača imaju u Ligi prvaka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. lipanj 2022 12:41