BOBAN: Kada me 'pljuje'pošten i drag čovjek kao što je Mamić, moram se zamisliti. On i njegovo mučeništvo su mi putokaz

Nekako u isto vrijeme dok je u Glasgowu Zvonimir Boban, u slavom ovjenčanom društvu Milanovih i Rangersovih legendi Maldinija, Baresija, Costacurte, Jean-Pierrea Papine, Briana Laudrupa, Paula Gascoignea... na znamenitom Ibrox Parku pred 50.000 navijača igrao s plemenitim motivima da se pomogne posrnulom velikom škotskom klubu, jedan od sveprisutnih hrvatskih nogometnih mešetara, poznat i kao Zdravko Mamić, pljucao je po Bobanovu značaju, moralu i karakteru, dok je u Varaždinu, izbačen u petu ligu, izdisao nekoć zdrav i potentan klub.

Tužno je da nikome, ni stotinama igrača što su prodefilirali varaždinskim travnjakom, ni mudrim HNS-ovim glavama, ni drugim nogometnim djelatnicima, nije palo na pamet prirediti ne naravno spektakl poput glasgowskoga, ali jedan naš, domaći, da Varaždincima i javnosti makar pošalju poruku: tu smo, pokušat ćemo nešto učiniti za naše kolege.

Tužno je i da nitko iz tog istog svijeta ne podiže glavu kad iz Dinamova propagandnog laboratorija počne javno čerečenje, blaćenje i omalovažavanje jednom Kranjčara, drugi put Prosinečkog, danas Zvonimira Bobana. Na podvale iz maksimirskih salona uporno i stalno oglašavaju se samo energični, obrazovani i pravno potkovani mladi ljudi, okupljeni u inicijativi Zajedno za Dinamo. Jedino su oni digli glas kad se izvjesni gospodin Marčinko, uime Mirka Barišića i Zdravka Mamića, obrušio na Bobana i Darija Šimića.

Preporučili su nelegitimnoj upravi kluba i njezinim aparatčicima da se, umjesto javnog povlačenja po blatu legendi kluba poput Bobana i Šimića, pozabave samima sobom te da napokon odgovore na pitanje kome je sve u Dinamu godinama isplaćivan novac od poslovanja, transfera i plaća igrača. Samo su ti dečki digli glas. I nitko više...

Zvonimir Boban javio se sam, iz Glasgowa. Ne da se obrani, nego da dokine javna nagađanja o svom (budućem) angažmanu.

Čim ste nedavno oštro prozvali odgovorne za sramotno stanje u hrvatskom nogometu i izrazili želju da mu djelotvorno pomognete, odmah su vas oblatili. Izvukli su vam kao veliku mrlju transfer iz Dinama u Italiju prije 20 godina, rekavši da je 14 milijuna DEM podijeljeno tako da je vama pripalo 12, a Dinamu dva milijuna. I tih 12 milijuna DEM uplaćeno je, kažu, na švicarski račun vašeg ujaka da bi se izbjegao porez u Hrvatskoj!

- Kada to kaže jedan pošten, čestit i drag čovjek kao što je Zdravko Mamić, moram se dobro zamisliti nad svim onim što radim, nad svim onim što živim. Ipak je to osoba koja toliko toga daje hvatskom nogometu i voljenom Dinamu, a ništa zauzvrat ne uzima, kao što je i sam potvrdio. Takvu moralnu vertikalu moram ozbiljno shvatiti i jedino što mogu jest obećati da ću pokušati biti bolji. I pošteniji. Njegovo mučeništvo i njegova žrtva bit će mi putokaz.

Shvaćamo vašu ironiju, ali kako objašnjavate tezu iz Mamićeve radionice da ste Hrvatskoj prilikom vašeg transfera u Milan zamračili 12 milijuna maraka i da je Dinamo dobio premalo?

- Mirko i Slavko, pardon Zdravko su ozbiljni ljudi i siguran sam da će se potruditi pronaći dokumente i dokaze te me prijaviti državnim tijelima kako i zaslužujem. Jer, 12 milijuna dolara, ne maraka kako kažu, velik je novac da bi netko ostao nekažnjen. Bože dragi, pa ja sam pokrao njihovu voljenu Hrvatsku i njihov sveti Dinamo. Činjenica je da je tada egzistirala Jugoslavija te da mi je transfer poslan iz Beograda. Činjenica je da je Dinamo dobio više od ugovorom dogovorenog. Istina je da je AC Milan uplatio novac na moj račun, jer izgleda da sam ipak ja igrao u Milanu, a ne moj ujak. Kao što je istina da je sve bilo po zakonu. Bez obzira na sve te činjenice Slavko, pardon Zdravko će, uvjeren sam, pronaći put do pravde i istine te obraniti svoj prečisti obraz. Za dobro svih nas.

Je li istina da vam je Mamić, kako kaže, nudio da uđete u Hrvatski nogometni savez?

- Slavko je simpatičan i uvijek govori istinu.