Nogomet danas ima njemački naglasak, u svijetu je u modi “fussball”, a ne futbol!
Tako je Vlado Kasalo, negdašnji stoper Osijeka, Dinama, Nürnberga i Mainza, slikovito komentirao odnos snaga u nogometnom svijetu. Bez obzira na ishod polufinalnih mečeva Lige prvaka, nije promašio jer na Wembleyju će se 25. svibnja najvjerojatnije igrati njemačko finale.
- To je 99 posto - tek jedan postotak Kasalo ostavlja za superiznenađenja.
Od 1992. do 1994. Kasalo je u Mainzu dijelio svlačionicu s Jürgenom Kloppom, arhitektom današnje Borussije Dortmund. Trener im je bio Josip Kuže i Kasalo priznaje da je Klopp bio sasvim pristojan bočni napadač. Brz, agresivan, karakteran, uostalom takav je i trener.
- Između dva treninga odspavao bi nekoliko sati u autu, u nekakvoj ‘kanti’, i na treningu bi jurio kao Porsche - prisjeća se Kasalo i nastavlja:
- Nikada neću zaboraviti jedan detalj iz svlačionice kada je njegov pomalo divlji karakter uspio iz ravnoteže izbaciti čak i uvijek mirnog Kužea. Trener mu je prigovorio na sebičnosti, a Klopp mu je odbrusio. Tada je Kuže podivljao, nikada ga nisam vidio takvog. Pjena mu je udarila na usta nakon što mu se Klopp usudio kontrirati, ‘pribio’ ga je na vrata svlačionice. Kasnije je Klopp i kao trener dobio šansu u Mainzu i najzaslužniji je za to što je taj klub danas bundesligaš.
Mladost i karakter
Kasalo se sjeća i najveće Kloppove utakmice u dresu Mainza kada se igralo protiv Herthe, za koju su igrali Kovači.
- Hertha je na poluvremenu vodila 2-0, no u drugom je poluvremenu Klopp odigrao simultanku, izborio jedanaestarac, zabio gol i bio je najzaslužniji za našu pobjedu 3-2 koja nam je garantirala opstanak.
U čemu je snaga Kloppa?
- Ne respektira nikoga. U njegovoj nogometnoj filozofiji najvažniji su elementi moć, sila, agresija i karakter. I jedan od najboljih hrvatskih trenera, Igor Pamić, tvrdi da ga kod igrača najviše zanima - karakter. Klopp je spojio upravo to: mladost i karakter. I uvjeravam vas da će u utorak u Madridu razbucati Real ‘k’o Panta pitu’, slikovito je prognozirao Kasalo ishod prve polufinalne utakmice Lige prvaka. Podloga za takvo razmišljanje je utakmica protiv Malage, koju je Borussia dobila zahvaljujući snazi njemačkog duha...
Kasalo je u pravu - nogometni jezik je danas njemački. Nogometni modernizam je produkt njemačke nogometne filozofije. Uspješni nogomet danas mogu igrati samo mladi, karakterni ljudi, vrijeme veterana poput Beckhama ili Giggsa je prošlost.
- Tako bi trebao razmišljati i Dinamo koji ima nekoliko izvanserijskih mladih nogometaša kojima se, za razliku od njihova gazde, ne žuri u inozemstvo. Jedvaj, Halilović, Kolar, Murić, Filip i Luka Leko, Prenga, oni su Dinamova budućnost, na njima treba graditi novi Dinamo.
I dok Bayern i Borussia s respektom, ali bez straha, odlaze na Camp Nou i Santiago Bernabeu, na Pirenejskom poluotoku još vjeruju u čuda. Sumnjam da takvih čuda u 21. nogometnom stoljeću uopće ima.
Previše i za Messija
Kako Barcelona može iznenaditi Bayern? Širinom i duljinom terena? Teško je takvim adutima potući njemački duh. A što može promijeniti Mourinho? Vratiti Ramosa na stopera, povući Modrića na njegovu prirodnu poziciju i postaviti Özila za dirigentski pult. Poslati Benzemu u udarnu postavu, umjesto Higuaina. Tako se ne može pobijediti Jürgen Klopp, stručnjak koji je trenerski zanat pekao kod Josipa Kužea, koji je hladno odbio mogućnost da postane trener Reala, njegov nogomet je njemački nogomet. Iako, bit će to teška utakmica i za gledanje, i ako se Mourinho ovaj put izvuče, neće više biti “Specijalni” već - Copperfield.
Barcelonine šanse ne mjere se u postocima, već u - promilima. Bez obzira na Messija, to je previše i za čarobnjaka s Nou Campa. Takva čuda su rijetka, dogodilo se jednom i u Zagrebu kada je nakon 0-3 u Frankfurtu Dinamo preokrenuo na 4-0 i ušao u finale Kupa velesajamskih gradova. Istina je da je Messi bolji igrač od Lamze, autora toga čuda, ali i Bayern je bolji od tadašnjeg Eintrachta. Čuda pripadaju prošlosti...