Čim je Marko Rog debitirao za Split, 10. srpnja, u uzvratnoj utakmici u Jerevanu protiv Mike ušavši u 70. minuti umjesto Denisa Glavine, postalo je jasno da Slavenu Žužulu nije podmetnut rog za svijeću. Bez ikakva kompleksa, kao da mu je to stota utakmica na toj razini, Rog je stigao biti asistent Mati Biliću za umirujućih i konačnih 1:1. Nekoliko tjedana kasnije javnost se počela raspitivati za Splitovo otkriće, 19-godišnjaka iz Varaždina dovedenog u tajnoj operaciji kodnog imena “Kiseli kupus”. Tada je iza Crvenih već bila i eliminacija Hapoela iz Beer Sheve, a Rog je u prvoj utakmici protiv Čornomoreca odigrao glavnu ulogu u pobjedi od 2:0.
Održao sam riječ
Jedno od najčešćih pitanja znatiželjne nogometne javnosti bilo je kako je to Split nanjušio i potom oteo dečka iz Nedeljanca klubovima poput Dinama, Hajduka ili Rijeke. Kako je takav talent mogao promaći ispod radara uglednijima i moćnijima? Kako je moguće da do dolaska u Split nije odigrao ništa, niti je bio pozivan u mlađe selekcije Hrvatske? Nije na nama da o tome sudimo, ali nije zgorega ponoviti da je Roga uočio i istoga trena se zaljubio trener juniora Splita Dalibor Filipović. On ga je htio “skinuti” s autobusa za Varaždin, ne dopustiti mu da ode…
- Bila je to jedna od samo devet utakmica koje sam odigrao za juniore - sjetio se junak ovoga razgovora utakmice u veljači ove godine, bilo je 0:0.
Za juniore je, inače, dao sedam golova. Više, puno više igrao je za seniore Varaždina u trećoj ligi, svih 30 utakmica u kojima se 17 puta upisao u strijelce. Na jednoj od tih utakmica prvi put su ga skautirali sportski direktor Tonći Bašić i klupska legenda Ante Đuro Žužul. Bilo je to u Grabrovnici koju se GPS-om nije moglo pronaći, ista ta Croatia iz Grabrovnice bila je krajem kolovoza protivnik Splita u pretkolu Hrvatskog kupa.
- Nakon deset minuta rekao sam Đuri da možemo ići, u tih deset minuta sve sam vidio, talent samo takav i zato nam je valjalo stupiti u kontakt s obitelji - objašnjava Bašić detalje operacije “Kiseli kupus”.
Zašto kiseli kupus, upitat ćete se. Nedeljanec, mjesto na pet minuta od Varaždina s oko tisuću žitelja poznato je po proizvodnji kupusa. Time se bavi i obitelj Marka Roga, ali njemu je dosta priče o tome.
- Nedeljanec je možda poznatiji po proizvodnji nogometaša. Nisam ja ni prvi, ni najbolji. Sjećate se Tomice Kocijana? I Josip Brezovec je iz našega sela, a iz susjednog Krkanca su bivši igrač Splita Josip Golubar, sada u Olimpiji, te moj bratić Dario Melnjak koji igra u Slavenu Belupu.
Impresivni podaci, nema što. Bašić je razgovarao s tatom Draženom, sjeli su i o svemu se dogovorili, a na kraju je Marko odlučio.
- Znao sam dosta o Splitu, o njihovom prolazu od četvrte do prve lige, pratio sam utakmice s Fulhamom, divio sam se kako su transferirali Antu Rebića u Fiorentinu... Procijenio sam da ću u Splitu dobiti priliku i tako se doista dogodilo. Kasnije su se javili Rijeka, Lokomotiva i Hajduk, ali ja sam dao riječ i održao sam je. Nisam pogriješio, zar ne?
Poziv je san
U Split je stigao na prozivku 9. lipnja i od tada je krenula lavina događaja koja će Roga katapultirati sve do Upton parka 12. studenoga, možda i San Sira četiri dana kasnije. Od treće lige do svjetske scene s reprezentacijom u samo nekoliko mjeseci, od Croatije iz Grabrovnice do svjetskog viceprvaka Argentine s Leom Messijem.
- Ma, ne razmišljam još o tome. Zato me valjda ne trese trema, ali ne znam što će biti kad dođe taj dan. Reprezentaciju, inače, nikada nisam imao prilike gledati. Iznenadio sam se kad mi je predsjednik pokazao poziv, bilo je to usred treninga. Naravno da mi je to bio san, ali nisam očekivao da će se dogoditi tako rano, nije bilo nikakvih naznaka. Izbornik je gledao Split na nekoliko utakmica, to sam doznao naknadno, ali nije mi bilo na kraj pameti da sam ga ja zaintrigirao.
I tako je i službeno označen kao najveće ovosezonsko otkriće. Došao je kao anonimac sa stipendijskim ugovorom (u međuvremenu se “vezao” za Split na četiri godine), bez ikakve tržišne vrijednosti, a danas je reprezentativac Hrvatske procijenjen na 750.000 eura. To je, kako se ono kaže, isklična cijena. Početna. Nije loše, uopće nije loše.
- Neću poletjeti, ostat ću normalan. Ovo je nagrada i poticaj da nastavim raditi i trenirati. Još više i još bolje. Vidio sam tko je pozvan od Argentinaca, ali nije me strah. Ako će mi Messi gurnuti loptu kroz noge, neka proba, ionako je on čudo, jedan od najboljih na svijetu. Uvijek kažem “jedan od”, jer ne volim te rasprave, jako je teško reći za jednog igrača da je najbolji. Ne znam ni tko je najbolji u Splitu.
Menadžera još nema… Hm, hm…
- Bit će vremena za to kad dođe vrijeme, odlučit ću u dogovoru s roditeljima i klubom. O odlasku ionako još ne razmišljam, tek sam nekoliko mjeseci u Splitu, pa i grad nisam stigao pošteno upoznati.
Jedan od razloga je gomila utakmica, ukupno 22 službene (11 u HNL-u, sedam u kvalifikacijama Europske lige, dvije u Kupu, dvije za U-21 reprezentaciju) od početka srpnja. Prije toga je bio na pripremama. Stan mu je udaljen tek stotinjak metara od Parka mladeži.
- Sve je super, sa svime sam zadovoljan i za sve imam samo riječi hvale. Grad mi se sviđa, makar nisam previše po gradu. Tu i tamo odem s dečkima na piće, ljetos sam bio i na moru nekoliko puta. Koliko se stiglo, ali nije mi to toliko važno. Od svega je najbolja klima, to što sam ovdje još u kratkim rukavima, a moji gore već odavno nose jakne. Zagorski naglasak? Nisam primijetio da to nekome smeta, ma kakvi. Baš suprotno.
Zidane uzor
Marko je rođena polušpica, obožava igrati iza dva napadača, uzor mu je Zinedine Zidane.
- Lakoća, jednostavnost, dribling. To sam najviše volio kod njega. Drag mi je i Modrić, kao što mi je od svih klubova najdraži Real Madrid.
Split je u nedjelju na Kantridi uzeo vrijedan bod, u subotu je domaćin Dinamu. U sedam dana protiv dva najjača hrvatska kluba, ne računajući ogled s Osijekom u kupu.
- Nema veze, navikli smo se na žestok ritam ovoga ljeta u Europi. Mislim da smo dokazali da ne zaostajemo za najboljima u Hrvatskoj. Izuzetak je ona utakmica s Rijekom u Parku mladeži, samo tri dana nakon gostovanja u Odesi. To je bila moja najgora utakmica, ali i cijele momčadi. U svima ostalima bili smo ravnopravni, ponekad i bolji od najvećih rivala.
To znači da ne bi trebao biti problem izboriti Europu?
- Nadam se. Vjerujem da smo u stanju biti treći, da imamo tu kvalitetu.