Osmu utakmicu zaredom Dinamo nije primio gol, a Ivan Kelava nije u prvenstvenoj utakmici svladan već 768 minuta, time je za 80 minuta premašio vlastiti i rekord HNL-a. I to je, uz nevjerojatan autogol Bubnjića, dugoročno gledajući, jedino vrijedno spomena sa sinoćnje utakmice. Sve ostalo nestalo je iz pamćenja već nakon zadnjeg dučevog zvižduka.
- Želio sam pobjedu da se proveselimo i imamo unutarnje zadovoljstvo i podijelimo ga s ovim malim brojem ljudi. Čvrsta utakmica, rekao sam igračima da moraju biti uporni do kraja, povećavati ritam i nadati se da će taj gol doći. Došao je tako kako je došao, zato je sladak. Isplatio nam se taj karakter, pokušat ćemo na isti način do kraja prvenstva pokazati ozbiljnost i svim igračima dati šansu - rekao je Kruno Jurčić nakon pobjede protiv bivšeg kluba.
To je izgledalo ovako. Dinamo je napadao, Koprivničani su se dobro branili, u prvom dijelu čak i dvaput opasno zaprijetili, ali udarci Šabana i Čanađije otišli su izvan okvira. U prvih 45 minuta Modri su bili blizu pogotku kad je Beqiraj s nekoliko metara u izvrsnoj prilici pogodio vratara Rodića te kad je Brozović s dvadesetak metara pucao pokraj gola. Ovoga puta Jurčić je jokera vidio u Alenu Haliloviću, ušao je mladić s klupe na poluvremenu i probudio suigrače, čini se da se malo uozbiljio nakon vinkovačkog 'kačenja’ s Rukavinom.
Modri su počeli više prijetiti, bili su bliže pogotku. Najbliže upravo nakon Halilovićeva sjajnog prodora po desnoj strani, odigrao je povratnu, natrčao je Pivarić, ali umjesto prazne mreže pogodio gredu. Činilo se da Slavenova utvrda popušta, da će Modri, koji su stezali obruč oko Rodića, pronaći neku rupu, ali nije to bila ta večer. Kruno Jurčić bijesno je ustao s klupe i ljutito počeo vikati prema svome napadaču kad je Beqiraj uspio promašiti još jedan zicer, išao jedan na jedan s Rodićem, opet je gostujući vratar bio uspješniji.
- Kad imate ovakvu tvrdu utakmicu, morate realizirati šanse da olakšate posao. Nemoguće je da to promašimo na taj način. Nisam ja ljutit zbog promašaja, ja samo želim da kad imam pravu špicu da taj napadač preuzme rizik, prijeđe golmana ili puca ili ga loba. A ne da samo čeka kako će nekome asistirati, to me ne zanima! - vrlo je odlučno Jurčić prozvao svog prvog napadača.
Sijevnulo je još nekoliko puta, Rukavina, Sammir, Halilović..., nisu bili precizni, zato je njihov zadatak odradio Igor Bubnjić. I to kako! Vjerojatno Bubnjiću ni danas nije jasno zašto je tu loptu tako zakucao u vlastitu mrežu, možda bi u Udineseu iduće sezone mogao igrati i centarfora.
Zanimljivo, u petak su na istom stadionu igrali Lokomotiva i Split i također je domaća momčad pobijedila autogolom. Ovoga vikenda u Maksimiru su zabijali samo gosti, ali nisu odnijeli niti jedan bod!
- Možemo žaliti za bodom koji smo imali u ruci, znali smo da moramo igrati čvrstim blokom, pokušati iznenaditi iz kontre ili polukontre. Pokušavali smo uzeti Dinamu posjed, ali nismo uspjeli. Ipak, sve ove igre unazad nekoliko tjedana su na višem nivou nego ranije i mislim da je došlo vrijeme da pobijedimo - kazao je gostujući trener Roman Sović.
Slavlje pred malim brojem gledatelja, pak, rastužilo je Jurčića, nije mogao ne osvrnuti se još jednom na taj maksimirski problem.
- Mislio sam da će ljudi reagirati na pozive, jer jedna grupa mladića ovdje pošteno radi svoj posao. Zagreb je milijunski grad i treba imati nekoliko tisuća na proslavi naslova. To izlazi iz moje domene, ali mi stvara problem u pripremi utakmice. Kažem igračima da su profesionalci i da moraju raditi za posao za koji su plaćeni, iako im se nije lako koncentrirati. Uvijek pričamo da bismo bili bolji s dovođenjem ovog ili onog, ali moram reći da bismo bili još bolji s publikom i atomsferom, svi bi dali više nego što sad daju - iskren je Dinamov trener.