Dvaput smo prošli u baražu golovima Bokšića i Prše! Tko će biti Bilićev joker?

Stopostotni učinak ima hrvatska nogomertna reprezentacija u dodatnim kvalifikacijama, dva iz dva, plasmana iz pokušaja, prvi na Svjetsko prvenstvo 1998, drugi na Euro 2004. U oba slučaja naši su bili domaćini u prvim utakmicama, pa su strijelci u uzvratima u gostima, kad je gol “vrijedio dvostruko”, Bokšić i Pršo, postali junaci i miljenici nacije zauvijek.

Danci se borili i za sebe

U ciklusu za SP 1998, drugom uopće u kojem je Hrvatska nastupala, tadašnji izabranici Ćire Blaževića skupinu su završili na drugom mjestu sa 15 bodova, prva je bila Danska sa 17, treća Grčka sa 14. U zadnjem kolu naši su u Ljubljani svladali Sloveniju 3-1, ali Grčka u isto vrijeme nije smjela svladati Dansku. No, Danci nisu bili nezainteresirani za ishod, što danas često čujemo, nego im je trebao najmanje bod da bi izbjegli ‘uvijek neugodne’ dodatne kvalifikacije.

Ždrijeb dodatnih kvalifikacija bio je nemilosrdan jer je našima dodijelio Ukrajinu čija je nogometna perjanica Dinamo Kijev predvođen Ševčenkom bio hit Lige prvaka, razbio Barcelonu 4-0 na Nou Campu. No, u prvom dvoboju u Maksimiru, Ševa zbog žutih kartona nije imao pravo nastupa. Naši su zabili pogotkom Slavena Bilića glavom iz akcije koja se nastavila na prekid, gosti su imali posjed, a naši, netipično za taj naraštaj, svi stajali iza lopte i vrebali kontru. I dočekali je, Šuker je asistirao Vlaoviću za 2-0, ali ipak nespokojan put u Kijev.

A tamo je Ševčenko zabio iz zaleđa već u 4. minuti, potom Ukrajincima nije priznat regularan pogodak, no nakon što su naši samo s 0-1 preživjeli prvih 15-ak minuta uragana dokopali su se lopte i smirili igru i u 27 minuti Alen Bokšić je pucao sa 20-ak metara, lopta je okrznula nogu suparničkog stopera i prevarila Šovkovskog. Od tog šoka Ukrajinci se više nisu oporavili, naši su rutinirano zadržali tih 1-1 i otišli do bronce na SP-u.

Pod vodstvom Otta Barića kojeg je zapala smjena generacija reprezentacija je dotakla dno remijem s Estoncima i porazom u Sofiji, ali je napadački profunkcionirala ‘pronalaskom’ Dade Prše, izborila dodatne kvalifikacije domaćom pobjedom protiv tada doista nezainteresirane, prvoplasirane Bugarske (Olić na dodavanje Prše). Ždrijeb je našima dodijelio Slovence, Barić je u prvom dvoboju u Maksimiru postavio igru da ne primi gol, s petoricom stopera (Tomas, Tudor, Živković, Šimić, Neretljak, a Bišćan je napustio je kamp nakon što je večer uoči dvoboja shvatio da ga nema na mapi) i dvojicom defenzivnih veznih (N. Kovač, J. Leko). Hrvatska je čak imala idealno otvaranje, Pršo je zabio već u 5. minuti, no kako to obično biva, suparnik nam je zabio iz prekida (Šiljak, 22.) i zadržao 1-1 u nadmetanju sa čak 70 prekršaja na obje strane.

Šokotin debi

Uoči uzvrata Barić je pozvao debitanta Tomu Šokotu, koji je kao prva špica bio idealan partner Prši u napadu. Ukupno su startala šestorica novih igrača. Početkom drugog poluvremena naši su pojačali ofenzivu ulaskom Babića umjesto Šimunića, no sva je taktika postala upitna kad je Tudor u 59. minuti isključen zbog prigovora sucu Ursu Meieru.

I dok se Slovenci još nisu ni presložili, Babić je u prvom kontaktu s loptom paralelom pronašao Šokotu, a ovaj sa suparnikom na leđima pričekao i asistirao za Pršin dodir vrhom kopačke i - 0-1.