StoryEditor
TRNOVIT PUT DO SLAVE

FILMSKA PRIČA Put od Zatona Obrovačkog do europskog trona... Modrić je dokaz da je sve moguće

'Često je samopouzdanje ključna stvar. Kad osjećaš da imaš vjeru u sebe, onda je sve lako'
 getty images

Luka Modrić je dokazao da je u životu zapravo sve moguće ostvariti. I zbog toga ga čovjek mora voljeti. Moraš voljeti nekoga tko iz Zatona Obrovačkog uspije doći do Real Madrida i europskog nogometnog krova. To je priča koja može biti inspiracija i nadahnuće svima koji sumnjaju da postoje prepreke koje je nemoguće preskočiti. Modrić je dokazao da je sve moguće, uz veliku želju, posvećenost cilju i spremnost na veliki rad i odricanje.

Životna i nogometna priča Luke Modrića samo čeka da bude pretočena u knjigu ili film. Jer svi elementi prave sportske melodrame već su tu, ništa ne treba dodavati niti oduzimati. Život kao i obično piše najnevjerojatnije scenarije.

Najupečatljiviju misao o Luki Modriću izrekao je zadarski kolega Bernard Paleka u dokumentarnom filmu “El viaje de Luka Modrić” (Putovanje Luke Modrića) španjolske televizijske kuće Canal +.

“Njegov nogometni put je vrlo trnovit, ali to je nešto što se zove bitka za opstanak.”

Na tom nogometnom putovanju i u životnoj bitci za opstanak, Luka Modrić je uvijek vjerovao u sebe i to je zapravo “tajna njegova uspjeha”. U jednom razgovoru Luka Modrić mi je kazao:

“Često je samopouzdanje ključna stvar. Kad osjećaš da imaš vjeru u sebe, onda je sve lako. Vjerovao sam u sebe kad sam odlazio na posudbu u Zrinjski i kad sam se kasnije preko Intera vraćao u Dinamo. Znao sam da je nogomet sve što znam raditi, obožavao sam ga, kao što ga obožavam dandanas i onda je sav taj trud bilo lakše podnijeti. Moja je karijera išla postupno, nisam preskakao stepenice i to mi daje stabilnost i sigurnost danas kad igram u velikom klubu i u jakoj konkurenciji.”

Mentalna snaga je nešto što je Modrića izdiglo iznad ostalih, uz obiteljsku podršku, težak rad i veliku strast koju osjeća prema nogometu.

“Strast prema nogometu prati me od najranijeg djetinjstva. Oduvijek sam znao samo za loptu. Poslije škole ostajao bih do kasno igrati nogomet s prijateljima na ulici, a roditelji su uvijek znali gdje će me naći. I znali su da po cijele dane samo igram nogomet...”

Ratna kalvarija njegove obitelji koja je bila prognana iz doma u Zatonu Obrovačkom, a u kojoj je život izgubio Lukin djed Luka po kojem je i dobio ime, očvrsnula je Modrića. Iako mu je u to vrijeme bilo samo pet godina i teško da je shvaćao što se oko njega događa.

“Kad si dijete, onda ne razmišljaš o ratu, ne razmišljaš o stradanjima i problemima. Imao sam lijepo djetinjstvo, iako sam odrastao u hotelima. Ali sve te stvari gledao sam s pozitivne strane. Sjećam se kad smo došli u hotel Kolovare da je tamo bilo jako puno djece i da sam brzo stekao puno prijatelja. Moji roditelji nikad nisu govorili o tome koliko im je teško, iako znam da su se jako žrtvovali za nas djecu, a pogotovo za moju nogometnu karijeru.”

Lukini roditelji, Stipe i Radojka, u prognaništvu su odgojili troje djece, kćeri Jasminu i Dioru i sina Luku. To je bila njihova Liga prvaka. Luka je zahvalan što je imao takvu potporu, kao što je ima danas od supruge Vanje, sina Ivana i kćeri Eme.

Modrićev sportski otac Tomislav Bašić, nedavno preminuli nogometni učitelj iz Zadra kojem je Luka posvetio trijumf u Lisabonu, najzaslužniji je za nogometnu karijeru mršavog plavokosog dječaka iz Zadra u kojeg su mnogi sumnjali, kao i u to da će igrati profesionalni nogomet, a kamoli da će jednog dana doći do Real Madrida.

Bašić nikad nije sumnjao. Kad je Luka Modrić dolazio u Real, Bašić je ustvrdio:

“Luka se neće drugačije nametnuti nego igrom. Igra će ga stvoriti i postaviti da bude lider. Luka Modrić će biti osnovna poluga u igri Real Madrida”.

Luka Modrić je danas inspiracija i uzor mnogim dječacima koji počinju igrati nogomet. Kao dječak, i on je imao svoje uzore.

Vrelog ljeta 1998. godine kad je generacija “vatrenih” bila u pohodu na brončanu medalju na Mundijalu u Francuskoj, Luki je bilo 13 godina. Već je šest godina igrao nogomet u podmlatku Zadra, živio je s obitelji u prognaničkom hotelu Iž, i sa svojim vršnjacima gledao televizijske prijenose iz Francuske.

“Divio sam se Zvoni Bobanu. On je bio moj nogometni uzor”, prisjetio se puno godina kasnije Luka Modrić.

U to vrijeme već je sudjelovao na kampovima koje je za mlade talentirane nogometaše organizirao HNS, ali mladi Zadranin nije mogao zamisliti da bi jednog dana i on mogao biti reprezentativac i igrati na svjetskim prvenstvima. Ili je o tome samo potajno maštao...

Baš poput Zvone Bobana, i Luka Modrić je pokušao u Hajduku, ali ondje nisu prepoznali njegov potencijal pa je u 16. godini završio u Dinamu. Igrački je očvrsnuo u Zrinjskom, u 18. godini igrajući možda najzahtjevniju ligu u Europi. Nigdje nije morao otrpjeti toliko batina kao na utakmicama u Premier ligi pa ipak je na kraju proglašen najboljim igračem. U zaprešićkom Interu je pokazao da zaslužuje povratak u Maksimir, a ono što će uslijediti poslije toga već je - legenda.

“Za moju nogometnu afirmaciju najviše mi je pomogla reprezentacija. Pobjede protiv Engleza u Zagrebu i na Wembleyu bile su pravi okidač. Nakon toga nas je prepoznao cijeli nogometni svijet. Mi smo znali da smo dobri, ali ne toliko. S Dinamom sam odigrao puno europskih utakmica. Bilo je tu zapaženih pobjeda poput one protiv Ajaxa u Amsterdamu, ali ništa se ne može usporediti s trijumfom protiv Engleza na Wembleyju”, priznao mi je Modrić.

Slavena Bilića ističe kao trenera s kojim je razvio najbolji odnos, postali su prijatelji, a na terenu se najbolje slagao s Nikom Kovačem. U Brazilu će Modrić imati priliku taj odnos s Kovačem podignuti na veću razinu i poput Bobana povesti Hrvatsku prema krovu svijeta...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. srpanj 2020 10:40