ZAGREB - Za samo dvadesetak godina Zemlja će biti planet vječnog proljeća, Dinamo će uvijek igrati u kratkim rukavima i ne samo to. Split će nestati pod morem, a Hajduk će se preseliti u Drniš, fuzionirati se s domaćim klubom i promijeniti ime u Hajdošk.
Propašću klimatske konferencije u Kopenhagenu odahnuo je i službeni Maksimir. Izvjesno je da će razvijeni svijet nastaviti emitirati goleme količine štetnih plinova u atmosferu, da će se polarne kape nastaviti ubrzano otapati i da ćemo - šećer dolazi na kraju - kroz dvadesetak ili nešto više godina uslijed globalnog zatopljenja živjeti na planetu vječnog proljeća. Dinamova muka s prezimljavanjem u Europi, ta argentinsko-brazilska sapunica mamutskih proporcija, napokon će doći kraju, kao što će konačno zaključena biti saga o antagoniziranju hrvatskog sjevera i juga. More će, naime, do tada potopiti obalne gradove i hrvatska liga će, logično, promijeniti ime u 1. HNL Sjever.
‘Efekt staklenika’
Kada vijest dobije i službenu potvrdu, Zdravko Mamić slavodobitno će otvoriti šampanjac, prirediti striptiz i zaplesati na gol-štangi, zatim odvaliti high-kickom najbližeg novinara prije nego što mu u diktafon kaže da na Dinamovu europskom proljeću zahvaljuje “efektu staklenika, ali i našem novom treneru Ivanu Tomečaku koji je probudio jednu anemičnu momčad”. Tomečak će, naime, nekoliko tjedana ranije smijeniti na klupi Milana Badelja koji je dobio otkaz nakon poraza na vrućem Šibenikovu terenu u Kninu. Smjena je nespremnim zatekla sportskog direktora Zorana Mamića koji je po Argentini tražio lijevog bočnog, ali na koncu je nevoljko dao svoj blagoslov.
Proglasimo proljeće odmah!
Što je alternativa ovom katastrofično-sretnom scenariju? Spektar mogućnosti je zapravo vrlo uzak. Nedosanjanom europskom proljeću uvijek se možemo narugati promjenom himne ili kalendara. Onu Ripperovu koračnicu mogli bi zamijeniti proročanski Štulićevi stihovi o proljeću koje stoji na barikadi s podignutom rukom, znate sigurno za to “proljeće trinaestog u decembru ili bilo kojeg drugog”.
Stvar je samo naizgled komplicirana, ali u praksi nije neizvedivo da nakon promjene himne Vlatko Marković i njegov Izvršni odbor promijene kalendar kao takav i u listopadskom broju HNS-ova glasnika službeno objave da je nastupilo proljeće. Južna i Sjeverna hemisfera zamijenile su mjesta ili nešto slično, stajat će u obrazloženju. Laljak, Markulin i moćni osječki lobi aklamacijom će usvojiti odluku prije nego što se bace na ključni problem hrvatskog nogometa. Prekrajanje sudačkih lista.
I Petržalka je prezimila
Druga mogućnost da dočekamo proljeće u Europi jest da cijeli taj mit pokopamo uz sve počasti. Proljeće u Europi je, naime, mogla sanjati ona generacija Dinamovih navijača koja je kao i potpisnik ovih redova odrastala sedamdesetih i osamdesetih godina. Dinamo se tada rijetko probijao u eurokupove, a kada bi tamo i stigao, obično bi se ekspresno oprostio od natjecanja. Nama je praznik bio već kada bismo u nekom običnom jesenskom kolu Kupa Uefe eliminirali Bešiktaš. Proljeće u Europi značilo bi nam “kraj svijeta”.
U međuvremenu su eurokupovi dobili nove formate i postali nešto sasvim drugo. Dinamo je krajem 90-ih odradio dvije vrlo dobre kampanje u skupinama Lige prvaka, to su uspjesi koji imaju kudikamo veću specifičnu težinu od nekakvog nedosanjanog europskog proljeća u ovom deformiranom Kupu Uefe u kojem su tijekom posljednjih pet sezona prezimljavali redom: GAK, Partizan, Aachen, Litex, Thun, Petržalka, Waregem, Hapoel Tel Aviv, Aberdeen, Getafe, Brann, NEC Nijmegen, Lech Poznan, Aalborg...
Drugim riječima, vremena su se promijenila i krajnje je vrijeme da Dinamov navijač euroučinak svojeg kluba počne mjeriti modernijom vagom. Proljeće se zove Liga prvaka.