Nije to izgledalo očito kao “oni” dvoboji, utakmice koje su pljunule u lice nogometa i okaljale njegov ugled. Dvoboji Švedske i Danske, primjerice, na Euru 2004., remi (2:2) koji je ružno izbacio Talijane, nije to bilo ni kao recentni duel Obale Bjelokosti i Kameruna (0:0) , gdje smo svjedočili klasičnoj šetnici koja je naposljetku donijela objema reprezentacijama odlazak na Afrički kup nacija. Ne, bilo je to daleko od takve perfidnosti, ali opet, budimo blagi, bio je to testament jedne nogometne pragmatike...
Juventus i Atletico, naime, u posljednjem kolu skupina Lige prvaka remi je vodio dalje, s time da su Madriđani prvi na ljestvici, dok je Torinezima trebala pobjeda od dva gola kako bi dospjeli na vrh skupine A.
A sve je iz prikrajka promatrao Olympiacos, koji je pobjedom i porazom Juventusa mogao zakoračiti u proljeće u Ligi prvaka. I u 87. minuti Grci su zabili Malmöu treći pogodak, za 3:2 i mahom odjurili prema klupi, gdje su tranzistori osluškivali događaje s Juventus Arene. No jedino što su čuli bilo je: “ Chiellini za Bonuccija, Bonucci za Evru, Evra traži - Buffona.” I tako unedogled...
Da, posljednjih pet minuta u Torinu je trajalo prebrojavanje vremena, oba trenera sve igrače sa zagrijavanja poslali su na - klupu, čisto da izbjegnu kakvu nezgodu u sudačkoj nadoknadi. Koje, jasno, bilo nije... Bod svakome? Puna šaka brade!
Najgore je od svega je bilo čitati jučerašnje izvještaje: “Atletico zaustavio Juventus, oba kluba prošla dalje” (Eurosport),
“Juventus napokon u drugom krugu” (Guardian),
“Dosadni Juve i neambiciozni Atletico” (Goal.com),
“Atleticova profesionalnost” (Marca),
“Nula koja odgovara svima” (Kicker),
“Očekivani sraz u Torinu” (L’Equipe),
“Nije bitno kako” (La Gazzetta dello Sport).
Grci su, jasno, bijesni. Klub kojeg je ovoga tjedna šokirao odlazak gazde Evangelosa Marinakisa, doživio je novu pljusku, a nitko od europskih i svjetskih medija nije ni okrznuo Juventus i Atletico. Kao da se ništa nije dogodilo.
- U modernom nogometu ovakve su stvari postale normalna pojava, viteštvo je prošlost, no opet, ne želim biti licemjer jer ne znam kako bi se Olympiacos ponašao u danoj prilici - rezonira kolega Stavros Kolikas, novinar grčke Exedre.
- Ono što ipak grozi jest činjenica da su mediji počeli preko toga tako olako prelaziti. Ako je već trenerima, gazdama, igračima to svejedno, mi bismo morali djelovati edukativno, ukazivati da utakmica nije baš bila normalna, uobičajena. A vidjeli ste i sami da nije!
“Karaiskakis je očekivao čudo, momčad je dala sve, ali torinski sraz učinio je svoje. Kao što se moglo i predvidjeti uoči posljednjeg kola, Europska liga je realnost...”, komentar je lista Ekathimerini.
Ono što je bilo očito, svijet je previdio. Grci zdvajaju i to s razlogom, jer pitanje je kakvi bi izvještaji bili da na ovakav način iz Lige prvaka nije ispao “neki tamo” Olympiacos, već da su tu sudbinu proživjeli neki engleski, španjolski, talijanski ili njemački velikani. Pitanje je, u biti, retoričko...