SPLIT -
- Došlo je vrijeme da učinim korak dalje. Imam ambiciju voditi reprezentaciju do 19 godina. Iza mene je 15 godina rada u Savezu i deset godina izborničkog iskustva - objašnjava Hajdukova legenda koja je angažirana u HNS-u na funkciji instruktora NS Split te je izbornik reprezentacije U-17.
- U tom sam razdoblju vodio većinu igrača koji danas čine A selekciju. Nakon U-17 selekcije s kojom sam postigao lijepe rezultate: bili smo treći u Europi s generacijom Nike Kranjčara i četvrti s generacijom Nikole Kalinića.
Hoćete li se kandidirati za izbornika U-19?
- Neće biti klasičnog natječaja da bih morao slati svoju kandidaturu, ali jesam zainteresiran.
Hoće li i ovaj izbor biti podložan utjecajima na liniji Dinamo - Hajduk?
- Hajduk i Dinamo imaju najbolje nogometne škole, daju najveći broj reprezentativaca, nositelji su razvoja hrvatskog nogometa i naravno da su zainteresirani za reprezentative selekcije, ali uloga izbornika mora biti izolirana od njihova utjecaja. Držim da sam se uspio održati izvan utjecaja jer sam se stalno vodio razmišljanjem da ne želim biti izbornik za jedan dan.
Dinamo je ozbiljan klub
Ipak, Dinamo ima apsolutni utjecaj u hrvatskom nogometu?
- Dinamo ima kontinuitet upravljanja i tamo se zna tko je gazda, a to je Mamić. Mamića se može voljeti ili mrziti, ali mora mu se priznati da je ustrojio ozbiljan klub. Hajduk je u velikom zaostatku jer nema kontinuitet rada ni na jednoj razini.
Logično bi bilo da iza sebe imati Hajduk, ali na Poljudu su odahnuli kad ste povukli kandidaturu za člana Uprave?
- Osjetio sam da me u Hajduku ne žele. Govorili su mi da ne traže člana Uprave za struku, a kad sam se povukao, izabrali su Nižetića. Nemam ništa protiv Mila, u odličnom sam odnosu s njim, ali držim da je taj natječaj promašen.
Hajduk krivo radi
Hajduk opet ima novog trenera, nove igrače...
- Problem u Hajduku jest to što se novi ljudi nakon dolaska začahure unutar Poljuda i misle da su sami sebi dovoljni. Volio bih da jednom izaberu trenera šest mjeseci prije nego što preuzme momčad te da taj trener dobije mandat da selektira, slaže momčad, uzima igrače iz omladinske škole i dovodi pojačanja. Jer, stalno se radi pogrešno: trener dođe uoči početka sezone, Uprava mu dovede igrače, a kad ne ostvari rezultat, nakon dva mjeseca ga smijene i dovedu drugog. Hajduk nema ni momčad, ni rezultat.
Uskoro će u Kolumbiji početi SP za nogometaše do 20 godina. Generacija koju vodi Ivica Grnja lani je na EP-u bila u polufinalu. Ne sviđa vam se što klubovi kalkuliraju i ne puštaju svoje igrače na svjetsku smortu.
- Velika natjecanja moraju imati prioritet i klubovi moraju dati igrače u reprezentaciju, bez obzira na njihove klupske obveze. To je prilika za njihovu promociju, ali i za njihov igrački napredak te podizanje cijene na tržištu.
Uvijek se vraćamo na primjer ‘Čileanaca’, selekcije Mirka Jozića koja je postala svjetski prvak 1987., a iz te je generacije izašla praktički cijela okosnica ‘vatrenih’ koji su bili treći na SP-u u Francuskoj 1998.
- Znam dobro što znače takva natjecanja jer sam 1979. godine bio kapetan mlade reprezentacije Jugoslavije koja je bila prvak Europe. To natjecanje me definitivno lansiralo u orbitu.
Tičinović je žrtva
Tko će iz redova ‘Kolum-bijaca’ već sutra naći svoje mjesto u A selekciji?
- Talentom prednjači Šime Vrsaljko, koji je već blizu Bilićeve reprezentacije, pa Ante Vukušić koji se razvio igrajući u kontinuitetu u Hajduku. I Tičinović, koji je iznimno talentiran i ima sjajne sposobnosti, brz je, ima moć ponavljanja, odličan centaršut, ali je dugo lutao u Hajduku. On je pravi primjer mladog igrača koji je postao žrtva zbog čestih promjena trenera i izostanka vizije u Hajduku. Tičinovića odlično poznajem, a da sam mu trener u Hajduku, od njega bih napravio vrhunskog lijevog beka. On samo treba u svojoj glavi prihvatiti tu poziciju kao što je u svoje vrijeme Srna, koji je igrao polušpicu, prihvatio ulogu desnog beka i na toj poziciji postao svjetska klasa.
Kalinić i Srna odskakali
U svom ste radu s mladima nailazili na igrače koji na prvi pogled pokazuju da su ekstra talenti.
- Takav je, primjerice, bio Nikola Kalinić. Kad sam ga ugledao u kampu sa 16 godina, odmah sam vidio da je on taj. Isto tako i Srna kojega sam prvi put vidio na selekciji, odmah se vidjelo da odskače i da pokazuje nešto osobito. No, ima i drugačijih primjera. Recimo, Ćorluka je bio neka druga priča. Onako visok i tanak, izgledao je nezgrapno, nekoordinirano, ali vidio sam da zna igrati. Forsirao sam ga, iako sam osjećao da ga se osporava.
Svjedočili ste i talentima koji nisu postali veliki igrači?
- Žalim za Filipom Marčićem. Kapetan svoje generacije, ‘85. godište, igrao je kod Bilića u U-21 s Modrićem i Vukojevićem u vezi. Imao je sve, ali nije imao pravi put. Vrlo je mlad otišao u inozemstvo, u Bordeaux. Tamo nije isplivao, za razliku od Ivana Perišića koji nije prošao u Sochauxu, ali je isplivao u Belgiji.
Danas je u opasnosti Marko Livaja, dečko koji će uskoro navršiti 18 godina i ima ugovor s Interom. Najbolji je proizvod Hajdukove škole, ali Hajduk od njega neće imati nikakve koristi.
- Da je ostao u Hajduku, Livaja bi danas vrijedio 10 milijuna eura. On živi nogomet, igra ga instinktivno. Na isti način igra na ulici i pred sto tisuća ljudi na stadionu.