Upravni sud u Splitu presudio je po tužbi Tomislava Jurjevića, “spornog” sudionika glasovita Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza 17. prosinca 2010. na kojoj je za jedan glas (25-24) Vlatko Marković u predsjedničkoj utrci pobijedio Igora Štimca, da je povrijeđen zakon na štetu Jurjevića kojem je na spornoj Skupštini nezakonito oduzeto pravo glasa, pa se kotač nogometne povijesti nastavio okretati s Vlatkom Markovićem i ekipom 'starih uzurpatora' i zakona, a i sile ako treba.
- Još od izbora za predsjednika Županijskoga nogometnog saveza, 13. prosinca 2010., znao sam da sam legitiman član Skupštine HNS-a. Na njezino zasjedanje sam i došao 17. prosinca, ali je moje sudjelovanje u njezinu radu spriječila verifikacijska komisija - govorio Jurjević koji bi svoj glas dao Štimcu, i tko zna kakva bi danas bila hijerarhija u Kući nogometa te stručnom stožeru reprezentacija da se pod dirigentskom palicom “nećeš razbojniče” Zdravka Mamića, nije održala velika farsa od Skupštine.
Umjesto Tomislavu Jurjeviću, glasovanje je omogućeno Markovićevu čovjeku Mati Previšiću kojeg je Štimac na Skupštini cijelo vrijeme osporavao kao nelegitimna zastupnika. Na tom silovanju zakona i proceduralnoj pogreški Markovićeve struje Štimac je temeljio žalbu Ministarstvu uprave na odluke sporne Skupštine. Štimac je, razočaran u tromost i nepoštenje nadležnih instanci, našao na svoj način mjesto u našem nogometu, ali obespravljeni Tomislav Jurjević krenuo je u pravnu bitku za osobnu i moralnu zadovoljštinu.
- Upravni sud u Splitu presudio je po mojoj tužbi te poništio rješenje Ministarstva uprave od 28. studenoga 2011. o upisu Skupštine i njezinog izbora Vlatka Markovića za predjsednika, kao nelegitimni čin. To istodobno znači i da se poništava rješenje zagrebačkog gradskog ureda za državnu upravu koji je proveo upis u registar sporne Skupštine - objašnjava nam Tomislav Jurjević koji je još uvijek pod dvogodišnjom suspenzijom Hrvatskog nogometnog saveza.
- Ja sam se prvo žalio gradskom uredu za državnu upravu, no tamo mi je žalba odbijena. pa sam se žalio na drugom stupnju tada Mlakarovom Ministarstvu uprave, no i ono je odugovlačilo očitovati se oko nezakonitih postupaka nogometnih djelatnika koji su mi nelegitimno onemogućili moje statutarno pravo glasa. E, onda sam iskoristio svoje zakonsko pravo i pokrenuo tužbu Upravnom sudu u Splitu koji je, eto, nakon dvije rasprave donio presudu koja mi donosi i osobnu i moralnu satisfakciju - govori staloženo, bez trunke trijumfalizma u glasu, Tomislav Jurjević, koji kaže već dvije godine trpi iživljavanje nogometnih vlastodržaca.
- Činjenica je da se vrijeme ne može vratiti, ali drago mi je da se, i ovom odlukom Upravnoga suda, stvaraju pretpostavke da se više nikada ne omogući djelovanje u nogometu osobama koje su sudjelovale u tako skandaloznom izigravanju statuta, propisa i zakona.