Životni cilj mi je postati trener pa bih volio početi s reprezentacijom - nije ovo uvodna rečenica iz pisma malog Ivice uredništvu Modre laste, nego tako danas glasi točan odgovor na kvalifikacijsko pitanje HNS-ova izborničkog natječaja, valjda jedinog poslovnog intervjua u državi na kojem od vas neće ultimativno zahtijevati pet godina radnog iskustva na toj ili sličnoj dužnosti.
Gazdama Hrvatskog nogometnog saveza ne možete predbaciti da u izboru šefa nacionalne momčadi nisu dosljedni. Od 2006. godine naovamo dobivamo, eto, već trećeg izbornika bez ozbiljnije trenerske preporuke. U slučaju Slavena Bilića rezultat tog donaldtrumpovskog “apprenticea” bio je vrlo dobar - od tri ponuđena velika natjecanja, Bilić je propustio samo SP u Južnoj Africi. Igor Štimac nije dočekao priliku probiti se kroz doigravanje do Brazila, zadatak je morao prepustiti drugom debitantu, Niki Kovaču.
Veliki Beckenbauer
Bilić, Štimac i Kovač senior nisu, međutim, usamljeni primjeri politike kojoj su bogata igračka karijera i karizma bili prvi uvjeti za izbornički posao. Arhive skrivaju barem deset sličnih primjera, rasutih od Njemačke, preko Francuske i Nizozemske, do Južne Amerike. Na sljedećim stupcima podsjećamo vas na izborničke pustolovine Beckenbauera, Platinija, Klinsmanna, Hagija, Rijkaarda, Stoičkova, Dunge...
“Kaiser” Beckenbauer je, očekivano, car ove discipline. Sa 39 godina, čim je okončao igračku karijeru, on se bacio u trenersku pustolovinu koja će (zapadno)njemačkoj reprezentaciji donijeti dva finala Svjetskog prvenstva. Godine 1986. na Azteca stadionu kapitulirao je protiv Maradone i društva (2-3), ali se četiri godine kasnije pobrinuo za slatku osvetu Argentincima pobjedom u finalu od 1-0. Između ova dva finala Beckenbauer je ugurao polufinale Eura 1988., a zaustavila ga je Van Bastenova i Gullitova generacija.
Klupa francuske reprezentacije prvo je i jedino trenersko iskustvo u biografiji Michela Platinija. Dužnost je preuzeo u trenucima krize, od Henrija Michela, 1988. godine. Nije stigao odvesti “trikolore” na SP 1990. u Italiji, ali je onda prošetao kroz kvalifikacijsku skupinu za Euro 1992. s osam uzastopnih pobjeda. Platini je velikom serijom zaslužio nagradu menadžera godine u izboru World Soccera, ali momčad mu se do početka Euro turnira u Švedskoj raspala zbog unutarnjih trzavica i ispala već nakon utakmica u skupini. Legendarni francuski nogometaš se zatim okrenuo drukčijim izazovima...
Uspješan je kao novopečeni izbornik bio Dunga na klupi Brazila. Kao trenerski “rookie”, šef U-23 momčadi, on je 2006. godine lansiran u orbitu s četiri pobjede u pet uvodnih utakmica. Godinu poslije već je osvojio Coppa Americu, 2009. uzeo je i Kup konfederacija, ali je poraz u četvrtfinalu SP-a 2010. godine (protiv Nizozemske) razočarao čelnike saveza i okrenuli se se novim licima.
Jürgen Klinsmann i Frank Rijkaard trenerski su kruh počeli zarađivati kao izbornici svojih domovina. “Pekarov sin” iz okolice Stuttgarta ispekao je zanat tako dobro da je izazvao svenacionalnu euforiju na SP-u 2006. godine, gdje je njegov “elf” zaustavljen u polufinalu SP-a protiv Talijana.
Van Bastenov neuspjeh
Treće mjesto poslužilo je Klinsmannu kao lansirna rampa prema Bayernu, no tamo je već bio slabije sreće i nije dočekao kraj sezone na klupi. Kao izbornik SAD-a priprema se za Brazil sljedeće godine i pritom ruši neke povijesne rekorde.
Amerikanci su pod njegovim vodstvom prvi put nakon 1934. pobijedili Italiju, a zatim i usred Mexico Cityja svladali najvećeg rivala.
Frank Rijkaard ustoličen je 1998. godine za nizozemskog izbornika, a treće mjesto na Euru 2000. otvorilo mu je vrata Barcelone i Galatasaraya, kao što su i dvije zapažene Euro kampanje Slavenu Biliću trasirale put prema bogatim ugovorima u Rusiji i Turskoj.
Premda su nogometni kroničari predviđali da će dobaciti do Barcelone ili Milana, Marco Van Basten nije uspio zasjeniti Rijkaarda. Preuzeo je “oranje” 2004. godine, počistio starosjedioce u svlačionici (Seedorf, Kluivert, Makaay...) i lako stigao do SP-a, gdje je zaustavljen na startu nokaut-faze natjecanja. Van Bastenova momčad odlično je započela i Euro 2008., da bi se zatim poskliznula na rusku koru od banane. Van Basten, “trener čvrstih principa”, krenuo je dalje prema Ajaxu i Heerenveenu, bez zapaženijeg rezultata...