Ulicama još haraju ralice. Lika odsječena. Busevi za Dublin zameteni u snijegu. Maslenički most ljulja se pod udarima olujne bure, ali znam, proljeće dolazi.
Tu je. Dolazi prvi znak proljeća - Panini! Na obzoru rudi zora Svjetskog prvenstva i stiže uzbudljiva prethodnica - sličice nogometaša. Kao i svakog drugog ožujka. Čemerni su oni ožujci kad nema ni Svjetskog ni Europskog prvenstva, jedva da prepoznajem znakove vremenskih promjena.
Nemam stožernog uporišta kojim bih to potvrdio, a Vakuli i Sijerkoviću ne vjerujem do kraja. Ipak, oni bajaju kakvo će vrijeme biti. Isto kao i Kolinda Grabar Kitarović kad kaže da ćemo “biti” najbolja zemlja EU. Pivo sutra besplatno, kako piše u irskim pubovima. I tako Panini najavljuje najvažniju stvar na svijetu od Svjetskog prvenstva 1970. godine. Oni su dio Svjetskog prvenstva koje je bez samoljepljivih sličica nezamislivo. I eto, prije dolaska lastavica i boljeg života, s Paninijevim sličicama počinje ozbiljno odbrojavanje i pripreme za Rusiju. Sad će to. Ni za 80 dana, a do tada treba strpljivo i harno popuniti album, kako bismo, recimo pred utakmicu Panama - Tunis mogli i prije komentatora prepoznati koji igrač ima loptu u nogama.
No, popunjavanje albuma obiteljski je posao. Moj sin naučio je zemlje i zastave zahvaljujući Paninijevim sličicama, ali ima određene rupe, zna gdje su Trinidad i Tobago i Togo, ali nije naučio gdje je Srbija. Sada će i to. Konačno su se i oni plasirali.
Pregledavaju se stari albumi, prekopavaju i slažu preostali duplići, a dječja radost cakli se i u očima nas pred trećom životnom dobi kad dobijemo blještave paketiće sa zavjetnim sličicama. Panini albumi nisu samo trenutačna zabava, to je način života, poput nogometa.
Kad kažete Svjetsko prvenstvo, zna se na koje se misli, isto tako kad se kaže Panini - zna se o kojim sličicama je riječ. Albumi Paninija prenose se s koljena koljeno. I nemojte se križati i lupkati kažiprstom po glavi kad na ulici vidite i nas starije kako đoramo sličice i tražimo očajnički nekog nogometaša Irana ili Maroka koji nam zadaje muke.
Stariji skupljači u našoj “U ime obitelji” državi izloženi su poruzi zbog svoje strasti skupljanja sličica. Rješava li Istanbulska konvencija pitanje rodnog zlostavljanja nas starijih Panini fanova? Mnogi onako zaplotnjački zbog osude okoline pritrčavaju kioscima pred zatvaranje i kupuju svoje paketiće sličica, kao vjernici Erotiku. Izađimo iz ormara, skinimo maske - i recimo glasno - i mi odrasli imamo pravo skupljati sličice! Je li vam sada lakše? Nije to samo za djecu, koja uostalom tome pristupaju “jer to rade svi u razredu”. Oni su neozbiljni. Oni ne lijepe sličice tako da točno stanu na označeno mjesto, nego izlaze izvan crtica. Mi, stariji, uredno i pažljivo lijepimo i čuvamo albume da im se ne naprave “uši”.
Nikada nisam potajno pojeo sinovljevu čokoladu, ali, priznajem, znao sam dok je on spavao odlijepiti sličicu koju bi nakrivo nalijepio, što sam tolerirao zadnjim snagama roditeljske ljubavi i strpljenja.
To možemo samo mi koji smo odrastali i odrastamo uz Svjetska prvenstva i Panini albume, a naša djeca će to cijeniti kad dođu u naše godine.
Kad sam 1972. prvi put primio u ruke Paninijev album, zaboravio sam na kauboje i Indijance
Nekada davno, u malenom selu iza sedam mora i iza sedam gora živješe jedan malen i nadasve sretan dječak. Bilo po žegi i suncu, bilo po kiši i ledu, stajaše taj dječak svako popodne na prozoru svoje sobe pogleda uprtog daljinu u očekivanju dragog očinskog lika, koji bi odjednom iskrsnuo na rubu prašnjave ceste. Prava svakodnevna ekstaza - Zagor, Teks Viler, Komandant Mark...Stripoteka, Eks Almanah, Alan Ford, stripovi svih vrsta. Kraševo Životinjsko carstvo s preslatkim i dandanas identičnim čokoladicama, “kesice” Kraševih “Priča o Divljem zapadu” sa sličicama i žvakaćim gumama bili su prvi pravi prozor u veliki svijet koji je kanio istražiti i bez imalo sumnje pokoriti i posložiti po svojim normama.
Brižni otac baš nijednog dana nije dolazio praznih ruku, a dječak je kao spužva upijao prva znanja, naučio je slova, svladao je mudrost čitanja i pisanja puno prije odlaska u školu baš i samo zahvaljujući stripovima i sličicama koje je školskim Karbofixom pobožno pedantno lijepio u album(e). Da, bilo je to nedužno vrijeme odrastanja ispunjeno velikim snovima...
A onda, jednog lijepog i sunčanog dana u rukama tog dječaka našlo se nešto, u njegovim gladnim očima veliko i vrijedno. Zaboravio je taj dječak i klikere i igru s vršnjacima, zaboravio je i Zagora i Bleka, igru kauboja i Indijanaca, kao opčinjen gledao je prvi Paninijev album posvećen Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. Revolucija, novi svijet, s ushićenjem gledaše taj dječak u čudo u svojim rukama. “Figurine Panini”, zvučalo je tako bajkovito, a novo se poglavlje bajke stalo pisati samo od sebe kako je u dječaku u odrastanju rasla i svijest o sportu, o još jednom svijetu koji treba istražiti.
Nakon Münchena 1972., opet München, 1974. je u našim krajevima izašao prvi album posvećen SP-ima, a priča se nastavila sve do današnjih dana. Argentina 1978., Španjolska 1982., Meksiko 1986... Brazil 2014... Naravno, tu su bile i ostale edicije posvećene EP-ima, kao i brojni drugi edukativni albumi.
Danas je onaj dječak s početka priče “dječak na pragu zlatnih godina”, pola je stoljeća već “odvalio” preko leđa, a njegov 16-godišnji sin zajedno s njim nastavlja tradiciju. U ormarima je gotovo tisuću ispunjenih albuma, u policama deseci tisuća nezalijepljenih starih duplića, ogromna i neizmjerno vrijedna “škrinjica s blagom” pored koje isti onaj dječak - samo puno stariji - i dalje odbija odrasti. U praskozorje” nogometnog SP-a u Rusiji dolazi nam opet Paninijev album sa sličicama, nikad ljepši, nikad bolji i luksuzniji. Uz velik broj sličica igrača svih reprezentacija, naći će se u njemu i sličice posvećene povijesti nogometnih SP-a, neki će se zaluđeni dječaci sresti s Diegom Maradonom, ali i sve svoje današnje ljubimce, Modrića, Rakitića, Messija, Ronalda...
Prava mala enciklopedija za nove istraživače.
Euforija ponovno počinje, neki drugi očevi, dječaci (i djevojčice!) zajedno će uz pomoć Paninija pisati neku svoju obiteljsku povijest. Ako netko možda i ne razumije, sam si je kriv. Živjeli svi dječaci i djevojčice gladni novih horizonata, živio Panini! (P. Žukina)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....