PREDVIDLJIVOST NATJECANJA
Iako se govori kako je porasla neizvjesnost u Ligi 10, kojoj je ovo drugo izdanje, činjenica je da sve ranije imamo definiranog prvaka i viceprvaka, a da se tu i tamo mijenjaju odnosi u borbi za ‘gornje’ treće mjesto odnosno za donje (za ostanak). Liga se profilirala u tečajnu tablicu, odnosno pokazatelj financijske (ne)moći klubova, koji su više-manje svi poredani po visini i redovitosti punjenja proračuna. No, čak i u onim utakmicama gdje doista ima natjecateljske neizvjesnosti, bilježi se čak i manje od tisuću ljudi (i to u najvećim gradovima u Hrvatskoj).
LOŠ AMBIJENT HR NOGOMETA
Ljudi iz nogometa, pogotovo HNS i bliski im partneri, prozivaju medije za stvaranje negativne atmosfere, prozivaju i navijače da tome pridonose, a nikako da pođu od sebe i svojih ponašanja, u koje se upire sa svih strana. Razina nepovjerenja šire i uže javnosti prema vladarima nogometa je visoka, a razina općeg komuniciranja je niska. Oni koji odlučuju o svemu prebacuju odgovornosti na one koji bi trebali biti dio pozitivne atmosfere, odnosno za koje bi se morali žestoko boriti da ih dovedu na stadione i animiraju za pozitivu. Ne vidi se kako bi se to porazno ozračje moglo uopće promijeniti.
DEKADENTAN DOŽIVLJAJ
U eri kada je nogomet na dlanu svakome u svakom trenutku (internetski svijet), od onog elitnog do domaćeg, u svim verzijama, ne može se očekivati da će pogotovo mlađe populacije hrliti na oronule stadione i dekadentne doživljaje nogometnog nam pokreta. Na našim utakmicama, osim golog i kvalitetom upitnog dijela igre, nema ikakvih zabavnih sadržaja, involviranja publike prije i poslije utakmice, zapravo najviše je folklornih vrijeđanja, psovanja, ismijavanja aktera i slično. Dojam događanja na stadionu je na razini amaterskih priredbi iz prošlog stoljeća.
OPĆI PAD KVALITETE
Svake sezone najbolji igrači, sve mlađi, odlaze, a dolaze sve brojniji stranci, upitne kvalitete. Činjenica je da produkcija igrača po klubovima nema takav potencijal da svake godine nudi nove Modriće, Kovačiće, Mandžukiće, Haliloviće, Kramariće i slične igrače koji podižu standard igre, ali i privlačnosti nogometa masama. Kako nam i stanovništvo sve više stari, a mladi su zaokupljeni mnoštvom novih izazova, nije jasno na kojim ćemo to temeljima privući nove generacije ako im ne omogućimo doživljaj domaćih idola i uzora. Svi klubovi praktično u godinu-dvije promijene kompletan kadar…
OČAJAN STANDAR NOGOMETA I DRŽAVE
Jedan od važnih faktora opadanja interesa nogomet je očajna ekonomska situacija u državi. Zbog toga nema značajnijeg ulaganja u nogomet, klubovi uglavnom jedva preživljavaju (osim nekoliko dobrostojećih) i sve se svodi na improvizaciju. Gospodarska depresija se lomi na leđima najvećeg dijela stanovnika, opterećenih manjkom sredstava za život, zaposlenja i perspektive. U takvom depresivnom stanju nekad je bilo logično pronaći “dinar” za utakmicu, kao bijeg od teške stvarnosti, ali danas ljudi doslovno nemaju kuna da bi si priuštili odlaske na utakmice.