No, bilo je dovoljno 45 minuta, jedna loša procjena i krivo ispucavanje, pa da se sve to kao krpom prebriše. Barem iz fokusa navijača koji su se sprdali s kapetanom Dinama.
- Čitavu karijeru me sprdaju. Ali što te ne ubije... - poruka je Ivana Kelave koji ne traži opravdanja, ali činjenica je da bi trebao imati pokoji kredit na svom kontu.
- Dvije godine nisam promašio ispucavanje, a protiv Porta tek jedno. Okej, navijači su platili svoje ulaznice i imaju pravo reagirati kako hoće. Vjerojatno nisam zaslužio, ali... - nemoćno je raširio ruke Ivan Kelava. Iako je u njemu kuhalo, birao je riječi. No, emocije su opasne kada te uzmu pod svoje.
- Znaš, imam 24 godine, a kapetan sam Dinama, imam ženu i dijete kod kuće i mislim da sam ipak nešto napravio od svog života. Od svoje devete godine se borim za mjesto pod suncem - zakratko je otpustio ručnu vratar Dinama i stao. Na vrijeme. Nije htio otvarati liniju fronte s navijačima. Važnija od toga bila je poruka suigračima koje je kao kapetan izveo na travnjak Maksimira.
- Ponosan sam na dečke jer smo odigrali dobru utakmicu, pogotovo u toj defenzivi.
A kada smo već kod obrane, njome je suvereno vladao Josip Šimunić. I zbog toga je Joe nagrađen ovacijama, a njih već dugo nismo čuli na Maksimiru.
- Radim svoj posao kao i svatko drugi. No, fakt je da smo mi tu utakmicu izgubili i da je na tribinama bilo pet, šest tisuća ljudi. A to je žalosno - postavio je Šimunić stvari na svoje mjesto. Dodao je i kako će Dinamo biti bolji nego lani, ali da se to mora pokazati na terenu. Protiv Porta su dobro stajali.
- Da smo bili malo hrabriji i bezobrazniji, uzeli bismo taj bod - zaključio je Šimunić. Slično misli i Ante Čačić.
- Nedostajalo je malo kuraže da dojam bude bolji - podvukao je trener Dinama, svjestan da njegova svlačionica ipak nosi ulogu autsajdera.
- Tko god je objektivan, zna kako smo uljezi u Ligi prvaka i kao takvi moramo izmišljati načine oduprijeti se jačima. Plan protiv Porta bio je da limitiramo kvalitetu protivnika i tražimo svoje prilike. I to smo činili do samog kraja.
Taktički plan Ante Čačića bio je jak defenzivni blok s Ademijem, Calellom i Brozovićem, krilima (Rukavina, Čop) koje su radile u obrani i Sammirom kao najisturenijim igračem Dinama.
- On je trebao čuvati loptu tih nekoliko sekundi dok se krilni igrači ne pojave na polovici Porta - pojašnjava trener.
No, problem je što Sammir nije imao nikoga tko bi mu gurnuo kvalitetnu loptu. Ademi i Calello su destruktivci, Brozović se traži, a Mateo Kovačić je bio na klupi. Netko je pitao Čačića je li mu žao što protiv Porta nije imao Jerka Leku.
- Žao mi je bilo iste sekunde od kada je prestao biti dio momčadi - znakovito će trener koji je prebacio priču na stare dobre maksimirske klišeje. O sazrijevanju, iskustvu, milijunima eura...
- To je škola koja se plaća. A kod nekih igrača je bio prisutan strah i doza opreznosti zbog lanjskog rezultata. Malo su se skrivali - detektirao je i požalio se na nedostatak podražaja u domaćem prvenstvu.
- Dinamo je najkvalitetniji klub na ovim prostorima, ali ostale momčadi u Ligi prvaka ovakve utakmice igraju svaki vikend. Porto ima igrača od 40 milijuna eura pa ga ne proda, a mi svoga za 4, 5 milijuna. I unatoč svemu, bili smo u egalu sve do kraja utakmice. Drugi gol je pao u 90. - završio je Čačić.