Ivo Iličević ima zakupljene apartmane u nekoliko rehabilitacijskih centara u Njemačkoj, on je veliki kandidat za svjetskog rekodera u ozljedama. Prekratka su mu razdoblja između dva boravka na liječničkoj skrbi da bi se stigao i pripremiti, i steći samopouzdanje i zaigrati najbolje što može, pa izgleda da nikad nećemo saznati kakvi su mu točno bili nogometni potencijali. Niko Kranjčar dobar je dio karijere bio lišen takvih briga, sve do kolovoza 2008. godine kad su mu stradali ligamenti gležnja i prisilili ga na pauzu dužu od dva mjeseca. Nedugo nakon 24. rođendana. Otada mišići i zglobovi "Cice", kako ga u reprezentaciji zovu, dakako po ocu, više nisu bili isti. Prije koji dan na treningu QPR-a stradala mu je zadnja loža.
Niko Kovač nema Kranjčara i Iličevića za Švicarsku. Izostaje i Bubnjić, ali on bi ionako bio poslan kući bez šanse da uđe u 18 odabranih, dok se Benko seli u Kinu i udaljava od Brazila. No Niko i Ivo mnogo su važniji šefu nacionalne vrste. Premda nisu nositelji Vatrenih, na njih je računao, zapravo ih i dalje drži u kombinacijama za Brazil. S malo dobrih utakmica i čestim frustracijama tamo će teško stići, a ako se i nađu među 23, koliko mogu koristiti?
Tko ima 81 nastup i 16 golova, iza sebe svjetsko i dva europska prvenstva, a tek će ovog ljeta napuniti 30, ima se pravo uzdati u minuli rad. Ako je pritom igrač poteza, paker i pucač koji i u maloj minutaži zna promijeniti stanje na terenu, u rukama drži bolje argumente. Kranjčar je u izgubljenoj utakmici s Belgijom zabio gol za čast, bila je to slika nogometaša čija je karijera na zalazu, ali koji još može pomoći. Kovač ne voli ništa što je napola, a pogotovo ne igrače koju su napola spremni, zato se na njega nije oslanjao s Islandom, premda ga je držao u kadru i vodio u Reykjavik. Sad kad bi morao uvjeriti izbornika da ne bi bio šuplja brojka u zapisniku, nikako da izađe iz ambulante. Nedavno ga je Kovač, na sugestivno novinarsko pitanje, smjestio među nositelje veznog reda, ali time se ne smije zanositi. Izbornik je samo htio ostati diplomat. Kad se oporavi, Kranjčara čeka "hod po žeravici" ne bi li se kvalificirao za Brazil.
I dok se on može uzdati u ime i klasu, Iličevićeva nada je profil. Kad izbornikova težnja ne bi bila igra sa spretnijim i bržim igračima na ofenzivnim bokovima, nikad ne bi startao na Islandu. Nažalost po veznjaka HSV-a, u reprezentativnom krugu drži ga jedino nedostatak takvih majstora u Hrvata, nikako i vlastite prezentacije. Pogotovo ne kontinuitet.
Kovač će, pretpostavljamo, u Brazil voditi sedam veznjaka, uz osmoricu obrambenih i petoricu napadača. Pritom pod špicama računamo i Rebića, i Olića, i Eduarda, koji mogu i u povučenije role. Računamo li da su sigurno Modrić, Rakitić, Kovačić, Perišić i barem jedan zadnji vezni, ostala su dva mjesta. Za njih će se boriti Vukojević ili Maleš, Badelj, Kranjčar, Iličević, eventualno Halilović. I premda izbornik mora riješiti tko će predvoditi napad s Brazilom umjesto Mandžukića, te jesu li Lovren i Pranjić "beton" uz Srnu i Ćorluku ili ni Schildenfeld i Strinić nisu bez šanse, vezni je red najveća enigma. O odluci hoće li dvojica defenzivaca biti Modrić i Rakitić kao s Islandom, ili će Rakitić naprijed, a uz Modrića jedan "razarač", mnogo toga ovisi. Pa i reprezentativna sudbina Kranjčara i Iličevića. Jer u slučaju da kapetan Seville dobije veću napadačku slobodu, na popisu moraju biti dvojica klasičnih korektora sredine terena, pa neće biti mjesta i za Kranjčara i za Iličevića. Čini nam se da Nikine "dionice" stabilnije stoje. Jedina prilika da ih poprave bila je u St. Gallenu, ali im je višom silom oduzeta.