ZAGREB - Nakon posjeta sportskog direktora Zorana Mamića i glasnogovornika Ade Kožula, Dinamova legenda Stjepan Lamza je premještena u zasebnu sobu u KB Dubrava, gdje se oporavlja srce, koje je počelo preskakati, a ni jetra nije u najboljem stanju:
- Najviše me začudilo kad su rekli da imam vodu u plućima. Razumio bih da je gemišt u plućima, ali voda - čudio se Lamza, kojega nije napustila vedrina duha. Dobro se oporavlja i vesele ga česti posjeti suigrača, Dinamova predsjednika Mirka Barišića, te ostalih Dinamovih čelnika, koji vode brigu o najvećoj desetki, koja je ikad igrala u Maksimiru.
U srijedu su ga posjetili susjed iz Ferenščice Ramo Dedić, koji mu je u šali predložio partiju belota i još jedna Dinamova legenda, koja se rijetko pojavljuje u javnosti. Svog suigrača iz šezdeset sedme posjetio je i Rudi Belin. Nizale su se uspomene, ali u sjećanjima nisu bili “neki obični ljudi”, već Pele, Eusebio, Jack Charlton. Sjetili su se i Josipa Gucmirtla, koji je umro od iste bolesti od koje pati i Lamza, samo je Lamza na vrijeme došao u bolnicu...
Nakon srdačnog razgovora dvojice možda najboljih Dinamovih igrača iz onog doba, Rudi Belin je ispričao anegdotu o Lamzi:
- Štefa nikad nije bilo briga protiv koga se igra. A mi igramo u Beogradu protiv Zvezde, meni kroz glavu ide Bora Kostić, a Štef me vrlo ozbiljno pita: “A s kim mi to igramo?”
- Sad buš videl! - rekao sam i kad smo iz tunela izašli na teren, 100.000 ljudi viče “zagrebačke frajle”, pederi, ustaše...
Lamzi je uvijek bilo svejedno. Na toj utakmici jedan je zabio, jedan namjestio, dobili smo 2-0, a Bora Kostić me pita: “Je li, bre Rudi, tko vam je ona desetka?”
- Zapamtit ćete ga - rekao sam!
Tako je bilo nekad. U ovom času se ne zna koliko će Lamza još biti na liječenju, ali da su svi Dinamovi navijači (i ne samo oni) uz njega, to je sigurno!