Koliko je Dinamo danas “težak”? Pa ako uzmemo da je godišnji budžet oko 15 milijuna eura, a u Maksimirskoj 128 kažu da bez problema mogu živjeti dvije godine, onda se jednostavnom matematičkom formulom može izračunati da je u blagajni negdje oko 30 milijuna eura, ali to je ipak fleksibilna cifra jer stižu rate od prodaje igrača, starijeg i novijeg datuma.
Dok se drugi klubovi guše i grcaju u dugovima, ne mogu isplaćivati plaće i podmirivati svoje obveze, Dinamo bez sponzora i podrške vladajuće političke elite gura jako dobro. Mamićeva filozofija kojom je postao “tvorničar novca”, ali i faktor stabilnosti kluba vrlo je jasna. Ne čeka kritičnu situaciju, nikada neće dopustiti da Dinamova blagajna “uđe u crveno”. On igrače vrlo često prodaje u idealno vrijeme, gledano naravno s ekonomske strane, jer to i jest tema. Kad se nogometaš mora hitno prodati, kad je klub u financijskoj gabuli, pada mu cijena, budući kupac je ruši. U trenutku kad voda stigne do grla, ne može se postići idealna, velika, najbolja cijena. Mamić zato prodaje na način da se široj javnosti čini kako to radi prerano. Međutim, on dobro zna zašto tako posluje. Tom strategijom može licitirati, podizati cijenu, napraviti najbolji mogući posao. Mamić tu može blefirati, “igrati poker” sa zainteresiranim kupcima.
On cijelo vrijeme balansira između građenje jake momčadi i prikupljanja novca. Dinamo je svoje financijsko carstvo izgradio upravo na prodajama igrača, a posljednje dvije godine značajan izvor prihoda je plasman u Ligu prvaka. Sljedeće sezone, po izračunima maksimirske financijske službe, plasman u Ligu prvaka donio bi oko 12 milijuna eura. Milijuni su godinama padali u blagajnu, stvarali su se jaki financijski temelji, pa u trenucima dok izgleda da je kompletna država, pa tako i hrvatski nogometni klubovi, na konopcima, Dinamo je u stanju ulagati i dovoditi dobre strane igrače. U pokušaju da u Maksimiru stvori jaku i veliku momčad, što konkurentniju europskim klubovima.