Zlatan Ibrahimović koji je osvojio Francusku, hokejaši koji su ionako vječna inspiracija i - Ivan Turina. To su, praktički, jedine tri teme koje pune stranice sportskih rubrika švedskih novina i portala. Prošlo je 11 dana od Turinine smrti, a divljenje prema Hrvatu na vratima stockholmskog AIK-a ne prestaje. I Dinamova delegacija odmah je po dolasku u Švedsku osjetila te nevjerojatne emocije.
- Kako smo se prevarili! Oduvijek Šveđane i Skandinavce općenito doživljavamo kao hladne ljude, koji ne vole strance. Na primjeru Turine vidjeli smo nešto sasvim suprotno - pričalo se u avionu na putu do Stockholma.
Stvarno, Turina je srušio tradicionalni stereotip o hladnim sjevernjacima. Jest, umro je iznenada i šokantno, ali ipak, malo tko je očekivao da će ga ovdje tako ispratiti. Na dočeku Dinamove ekspedicije kamere i mikrofoni, ova humanitarna utakmica izazvala je veliko zanimanje. U zrakoplovu je, između ostalih, bila i Ivanova majka Ana. Suza ne nestaje iz oka, kad govori javno o svome sinu, to prerasta u jecaj. Ipak, u cijelom tom miksu emocija i sjećanja može se primijetiti i sramežljivi smiješak.
- Teško mi je, naravno, imali smo poseban odnos, bili smo vrlo bliski. Ali, vrlo sam ponosna na njega, imao je strašno veliko srce, vidite koliko su ga voljeli i koliko je ljudima značio. Hvala svima na podršci, svima koji su tako lijepo pričali i pisali o njemu. On je stvarno bio poseban - pričala je Turinina majka.
Ljudi iz AIK-a odmah su dočekali dinamovce, stavili se na uslugu.
- Što god trebate, samo recite, mi ćemo pomoći!
Kao vodu na dlanu, tako su u tih nekoliko sati u Švedskoj držali sve iz modre delegacije. Ne samo službeno, već i u najobičnijem kiosku, u aerodromskoj mjenjačnici. Pogled na putovnicu bio je dovoljan.
- Hrvatska? Ah, Ivan Turina... Čitao sam, velika tragedija. Koliko sam vidio, bio je jako dobar dečko, kakva šteta.
Stvarno nevjerojatno koliko se dojmio običnih ljudi, čitali smo, slušali zadnjih dana, ali kad to vidite na licu mjesta... Odveli su domaćini Dinamo u restoran u jednom teniskom centru, restoran je to u kojemu je Turina najčešće ručao. Kuhari i konobari većinom iz “naših krajeva”, kuhar Stamenko, inače iz okolice Niša, već je više od 40 godina u Švedskoj.
- Jako sam volio Ivana, bio je jako dobar momak - priča nam Stamenko, kojega samo također zamolili da nam objasni taj “Turina efekt”. Kako je taj dečko uspio tako povezati Šveđane u tuzi, kako je taj “cool narod” postao tako slab na jednog vratara iz “neke Hrvatske”?
- Gledajte, i mi svi Šveđane smatramo hladnima, nazainteresiranima, međutim, ovaj slučaj dokazuje da nije tako. Ivan je bio vrlo komunikativan, sa svima je rado pričao, šalio se, bio je vrlo omiljen. Dolazio je često ovdje kod nas, s pomoćnim trenerom Nebojšom Novakovićem, uživao najčešće u miješanom mesu. Nije čest slučaj da se druže treneri i igrači, ali s Ivanom su se svi željeli družiti. Pa i pomoćni trener - ispričao nam je spomenuti kuhar, upirući prstom prema svojem pomoćniku Friedrichu.
- Evo, on je rođeni Šveđanin, nema nikakve veze s našim prostorima. On je veliki navijač AIK-a, kad je čuo za Ivana, počeo je plakati. Tri je dana samo plakao, bez prestanka. Ma, još plače!
Pokazuje nam momak veliku tetovažu AIK-a na prsima, fanatičan je navijač, voli nogomet više od svega.
- Obožavao sam Ivana, bio je drugačiji od drugih. Nije bio običan igrač, on je živio za AIK, kao da je ovdje rođen - govori nam spomenuti Friedrich.
- Dugo sam ovdje, desetljećima, ali ne pamtim da je ijedan čovjek u tako kratkom vremenu Šveđanima ušao pod kožu - kaže Friedrich.