ZAGREB - Nakon što je u Turskoj uveseljavao srpske novinare pričama o svojim avanturama po Zemunu, pred kojima bi i sam Casanova potpisao kapitulaciju, rečenicama o “slavenskoj braći” prema kojima majka Uefa ima maćehinski odnos i nevjerici zbog kaznenog progona nogometnih legendi iz Srbije, Zdravko Mamić je dolaskom u Zagreb okrenuo ploču.
Nedavna rečenica kako bi “liga sastavljena od momčadi iz bivše države mogla spasiti nogomet na ovim prostorima” u samo desetak dana doživjela je kopernikanski obrat. Sada ona glasi: Dinamo nije za regionalnu ligu! Nismo ni za slovenski prijedlog, više nismo ni za što...
Izvršni dopredsjednik, čini se, pionir je one “j.... čovjeka koji ne mijenja mišljenje”. Mijenja stavove kao kameleon boju. Tako će navijače nahraniti parolom “nema prodaje”, a ubrzo na račun sjedaju milijuni i najbolje noge iz Maksimira već jure prema Plesu... Deset dana nakon što je rekao da za Lovrena nema nikakvih ponuda, branič se predstavlja na Gerlandu u dresu Lyona. Turističkom operateru u Turskoj koji organizira pripreme Dinama savjetovat će da ne posluje s novinarima jer bi mogao ostati bez “zlatne koke”, a samo nekoliko dana kasnije naricat će što su u Beleku samo dvojica novinara koji prate Dinamo.
Iza svake promjene mišljenja postoji razlog. Koji je Mamićev? Ili je shvatio da te rečenice nisu dobro sjele kod navijača, za čiju se ljubav već godinama bezuspješno bori, ili je tiha diplomacija u HNS-u urodila plodom pa je uspio progurati svoj prijedlog o smanjenju lige. Ili je jednostavno ujutro ustao na lijevu nogu i odlučio kako Dinamo ipak nije za obnovu nogometne Jugoslavije. Barem do iduće godine i novog druženja sa srpskim novinarima u Turskoj.