DARUVAR - Robin Bokšić, tajni agent Uefe, a možda i njemačke tajne policije, pokušao je Brunu Marića, osumnjičenog suca u aferi namještanja finalne utakmice Kupa između Dinama i Hajduka, namamiti na grijeh prozirnim trikom. Ostavio ga je dvadesetak minuta samog u kancelariji, namjerno “zaboravivši” dokumente, očekujući da će se daruvarski sudac polakomiti i pregledati - što piše. Naravno, negdje je bila i skrivena kamera. Pokušaj je propao jer Bruno Marić nije naivan tip!
Sastali smo se, točno u podne, u daruvarskim Termama, gdje je Bruno Marić tehnički ravnatelj. Još uvijek je ogorčen, sumnja u sve i svakoga, jer netko mu je “jebeno” smjestio. Odbio je i ponude dvaju hrvatskih listova koji su mu nudili više novca za ekskluzivu nego što je navodno “inkasirao” za namještanje kup utakmice, u kojoj se spominje smiješna svota od 1000 eura.
Ponude za intervjue su bile veće i od 10.000 eura, priznao je Bruno Marić, koji s velikom nadom iščekuje današnji put Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića u Nyon, gdje će s predsjednikom Uefe Michelom Platinijem pokušati razjasniti ovu, po hrvatski nogomet, vrlo neugodnu aferu.
• Kladite li se vi, gospodine Mariću?
- Nikad se nisam kladio, samo sam jednom bio u kladionici da bih sinu pokazao konjske trke. To je moj jedini susret s kladionicama…
• Što ste pomislili kada ste u novinama vidjeli da vas je kladioničarska mafija “kupila” za tisuću eura?
- Za to sam saznao kada me nazvao novinar Večernjeg lista i rekao da je to izašlo u noćnom izdanju Sportskih novosti. Svi koji su me nazvali spomenuli su taj detalj, a mene je šokirala činjenica da je čovjek, koji je konstruirao cijelu priču, napravio propust na tako neuvjerljivom detalju. Da je autor te laži spomenuo svotu od 100.000 eura, vjerojatno bih imao i većih problema. Čudim se autoru da i na taj detalj nije obratio pozornost. Ili je mislio da je u Hrvatskoj baš sve tako “jeftino”.
• Osjećali ste se jeftino i podcijenjeno?
- Nisam spavao mjesec dana i stalno sam razmišljao - s kim sam se ja to nalazio po parkovima…
• Kao njemački sudac Hoyzer sa Šapinom?
- Da, jučer me jedan prijatelj nazvao i završavajući razgovor rekao: “Bok, Hoyzer, vidimo se!” I umro od smijeha. Nisam nikad razmišljao o Šapini…
• Niste nikad bili ni u Berlinu?
- Bio sam na utakmici Hrvatska - Brazil, ali nisam bio u “Kingu”, niti sam upoznao braću Šapina.
• Jeste li ikad navijali za neki nogometni klub? Dinamo ili Hajduk, na primjer?
- Bio sam vatreni navijač mostarskog Veleža, moj otac ih je dovodio na pripreme u Daruvarske Toplice. Franjo Džidić je bio bliski prijatelj mog oca, bio sam tisuću puta na stadionu pod Bijelim brijegom.
• Je li ova nogometna istraga naštetila i vašoj političkoj biografiji?
- Apsolutno mi je nevažno je li ova afera ugrozila moj politički prosperitet, jer u politiku sam ušao isključivo s ciljem da pomognem svom gradu, i to znanjem, mogućnostima i poznanstvima. Bio sam nogometni sudac i prije nego što sam postao predsjednik Gradskog vijeća i predsjednik HDZ-a u Daruvaru. Iako sam član HDZ-a od njegova osnutka, a u Daruvaru sam osnivao i Mladež HDZ-a. Miran sam zbog svoje političke karijere, možda ja zbog ove afere i nisam više pogodna osoba za bavljenje politikom, jer sam maksimalno oblaćen. Razumio bih stranku ako će me se odreći, to je prvo pitanje koje ću postaviti u Gradskom vijeću. Politika mi nije važna, apsolutno mi je najvažnije skinuti ljagu sa svog imena i imena moje obitelji, a drugi cilj je ponovo suditi nogometne utakmice. I želim još jednom suditi Dinamo - Hajduk, a nakon toga ću reći - zbogom!
• Tvrdilo se da ste “prokazali” Zorana Mamića. Je li to pokusni balon njemačke policije, urota protiv Dinama, specijalni rat protiv braće Mamić ili politički obračun s Vlatkom Markovićem?
- O svim potpitanjima koja ste postavili noćima sam razmišljao. Čudno mi je da se u toj priči spominjemo Zoran Mamić i ja, jer - Zoran i ja smo u životu razmijenili ukupno pet rečenica. Uključujući “dobar dan” i “lijepo je vrijeme”. Nikad nismo ozbiljnije razgovarali, osim nekoliko kurtoaznih rečenica.
• Dobro, možda i - “zrak je čist”?
- Da, da - nasmijao se Marić i nastavio:
- Doista nisam dokučio što se krije u pozadini cijelog slučaj. Utakmica koju sam sudio bila je specifična, teška za suđenje, bila su dva crvena katona i jedan kazneni udarac, jedna pogrešna odluka vas može kompromitirati. No, i struka i stručnjaci su suđenje ocijenili pozitivno. Pomislio sam da je to dobra priča da se krene u obračun s pričama o nepravilnostima u HR nogometu.
• Jeste li ikada dobili nemoralnu ponudu?
- Nisam, i uvjeren sam da su sve te priče o namještaljkama predimenzionirane. Ako netko želi namjestiti utakmicu, mora puno više napraviti od dogovora sa sucem. Nisu me pokušali korumpirati, jer su znali za moj gard, koji je odavno poznat, dok sam još bio drugoligaški sudac. Ne mogu reći da se nisam družio na večerama sa sportskim djelatnicima, ali uglavnom poslije utakmica. No, sa mnom se moglo razgovarati o svemu osim o tome kako ću voditi utakmicu. Ja sam malo “zajeban” tip…
• Kako vam se predstavio Robin Bokšić?
- Kao istražitelj Uefe!
• Ako ste doista razgovarali samo 15 minuta, koja pitanja vam je postavio?
- Prvo je glasilo: “Odakle vi u toj priči?” Odgovorio sam protupitanjem: “Ja bih to htio pitati vas!” Drugo pitanje je bilo da mi vjeruje da sam nevin čovjek, ali da Uefa sve to mora, ipak, provjeriti.
• Što vas je još pitao?
- Obećao sam mu da s detaljima neću izlaziti u javnost, no razgovor je bio korektan, čak i prijateljski. A zapravo, bio sam osumnjičen, jer je netko negdje rekao - Bruno Marić će to suditi “tak tak”. I pitao sam gospodina - je li ovu priču hrvatskim medijima gurnuo netko iz Uefe, policije i ako je sve to istina, zašto vi razgovarate sa mnom, zašto nisam u zatvoru. Odgovorio sam sâm: “Znam da živim u državi u kojoj nevin čovjek ne može završiti u zatvoru!”
• Možda, ipak, živite u zabludi?
- Želim vjerovati da ipak ne…
• Jeste li pokušali demistificirati lik Robina Bokšića?
- Lagao bih kad bih rekao da nisam! Zapisao sam svaki detalj našeg razgovora, iako taj papir nikad nitko neće vidjeti. Osim ako se ne uvjerim da je taj razgovor bio lažnjak. Još uvijek razmišljam tko je Robin Bokšić i nisam uspio otključati tu šifru. Nakon svega, još mi dolaze mnoge nevjerojatne priče i vrlo sam zbunjen, ali u svakoj sekundi meni se nanosi šteta, blati se moja obitelj, iako nitko još nije rekao - mi ćemo provesti postupak protiv Brune Marića ili ćemo ga suspendirati. Osim što je Uefa sugerirala HNS-u da me izvjesno vrijeme “skloni” sa scene…
• Koja priča vas je najviše zbunila?
- Da sam pozvan na razgovor s istražiteljem Uefe! I nakon neformalnog razgovora s Bokšićem, odlazim dosta zadovoljan kući, uz dojam da mi je istražitelj vjerovao i gledam vijesti, na kojima se kaže: “Bruno Marić i Zoran Mamić su osumnjičeni” To je bilo priopćenje HNS-a i više nisam znao tko pije a tko plaća.
• U srijedu Vlatko Marković ide po rehabilitaciju u Nyon?
- Svjestan sam da ime Brune Marića nikad više nitko ne može rehabilitirati. No, moj odvjetnik Gredelj je rekao da bi bilo najbolje za Brunu Marića, Zorana Mamića i hrvatski nogomet da Uefa ovaj postupak okonča te da pravorijek da mi s tim nemamo veze. Svaki drugi pravorijek, koji ne bi završio “vješanjem nas dvojice”, završio bi komentarom: “Majku im jebem, izvukli su se!”
• Jeste li spremni svjedočiti na detektoru laži?
- Svjedočio bih i na detektoru laži tajne njemačke službe…
• Kako je obitelj reagirala?
- Moj sin, koji ima šest godina, ne razumije stvar, ali me pita: “Tata, zašto si stalno na televiziji?” A mama je rekla: “Sine, tata sudi!” I sin kaže: “I ja ću biti sudac.” E, nećeš, možeš biti što hoćeš, ali nogometni sudac nećeš biti! Supruga, mama, tata, punac, punica, svi su zgroženi medijskim linčom, jer ne vjerujem da ikada mogu oprati ljagu sa svog imena. Priča o lopovu Mariću živjet će vječno…
• Kako su reagirali sugrađani?
- Ne želim vam pričati bajke, puno ljudi u Daruvaru je sretno zbog ovoga što mi se dogodilo! Sretni su oni koji cijeli život žive u mišjoj rupi. Ali, ima i onih koji kažu: “Viteže, ne brini…”
• Opet biste sudili Dinamo - Hajduk?
- Za tu utakmicu spreman sam izgubiti glavu!
• Na tužbama ćete više zaraditi nego kao nogometni sudac?
- Ako dobijemo parnicu, bit će to neusporedivo više nego što sam zaradio na sudačkim taksama…
Kad smo se rastajali, bio je deprimiran, jer Bruno Marić u ovom je času politički mrtvac. A nogometni? Poznavajući prijetvornu politiku HNS-a, bojim se da će Rusanova oprati ruke i poslušati instrukcije iz Nyona da ga se suspendira. Već je šest utakmica na ledu. I na kraju pitanje - tko je sve druknuo novinarima? Kada je odlazio iz Zagreba u Split, gdje nije ispitao niti jednog čovjeka, Robin Bokšić je zabrinuto pitao: “Jeste li možda tužili novinare?”
Bruno Marić je rekao: “Naravno da jesam!”
Iako ne traži za duševne boli odštetu od tri milijuna, već samo 300.000 kuna!
Sudački trojac Što o Mariću i arbitriranju derbija kažu tri ugledna hrvatska nogometna suca:
Ivan Bebek
- Ne mogu pričati o konkretnom slučaju zbog sudačkog kodeksa, ali i da ga nema, ne želim ništa reći na temu koja je još uvijek u sferi rekla-kazala. Vjerujem da Bruni Mariću nije lako i da će dugo nakon što sve ovo završi nositi taj svoj križ. No, to je zanimanje nogometnog suca. Nekoliko je đutakmica koje bih htio zaboraviti. Poput svog posljednjeg derbija u Splitu, poznatog po papirićima, ali ako se ne možeš nositi s takvim pritiskom, onda si odabrao krivu profesiju. Za utakmice, a pogotovo ove velike, važna je psihološka priprema. Jel čitam novine? Čitam. Ne možeš pobjeći od nekih stvari. Mobitel je do sada bio upaljen, ali preventive radi ćemo i njega isključivati. (al)
Mateo Beusan
- Svaki sudac u svojoj karijeri ima nekoliko utakmica koje bi elegantno zaobišao da se može ponovno roditi i birati. Ja se sjećam takve dvije. Svojevremeno sam zbog suđenja u Veloj Luci sam 600 metara vozio po Pelješcu ugašenih svjetala da me ne bi vidjeli. Ali, tko nije to iskusio ne može za sebe reći da je sudac. Za mene je najbolji onaj koji najmanje griješi. Pa nije Collina postao “veličanstveni ćelavac” jer nije griješio. Imao je on itekako puno krivih odluka, ali imao je i karizmu, marketing... Tijekom igre nogometni sudac mora donijeti oko 200 odluka i za svaku ima tek djelić sekunde za razliku od civilnih sudaca koji imaju zakone, knjige, sudsko vijeće, porotu i prilično mnogo vremena. I kako sada suditi utakmicu bez pogreške? Marića ne bih delegirao na utakmice dok se afera ne završi zbog njegova psihičkog stanja, a koliko sam vidio, i on sam je tražio nešto slično. Iz ovoga može izaći jači. Pod uvjetom da sve bude O.K. Mariću će biti iznimno bitne početne utakmice. Ako dvije ili tri prođu lišo, bit će dobro. Ako pogriješi, ponovno će izgubiti samopouzdanje. (al)
Željko Širić
- Da postoji način da izbjegnem sve one utakmice nakon kojih su se vukli određeni repovi, bez razmišljanja bih to napravio. Sudio sam između 15 i 20 utakmica između Dinama i Hajduka i svjestan sam da na toj utakmici svi imaju pravo na pogrešku osim onoga koji sudi. Napadač može promašiti čistu šansu, dok trener može postaviti krivu taktiku. No, sve je to manje važno ako sudac pogriješi. Ipak, ako to u svojoj karijeri ne odsudiš - nisi sudac. Pa svi znamo da nije isto suditi Real - Barcelona ili neku drugu utakmicu u Primeri. Za te se utakmice posebno priprema. Analiziraju se svi igrači i njihove osobine. Jel’ prgav, jel’ možda sklon simuliranju... I za svakog od njih moraš imati drugi pristup. To je prava priprema za derbi. Što se Marića tiče, bit će teško vratiti se u kolotečinu. Jako teško. Ali, to je već problem našeg društva koji te redovito prvo osudi, a potom kreće tražiti dokaze. (al)