Evo vam pa se igrajte vježbi iz logike: Hajdukov trener Vučević za kaznu izbacuje Sharbinija iz momčadi, a Splitovu treneru Kataliniću okrivljeni Križanac igra. Sharbini je trijezan vozio po atletskoj stazi, kuda inače voze i kola za iznošenje ozlijeđenih, a Križanac je bio toliko pijan da je prolazio samo kroz crvene semafore.
Hajdukova vlast je Sharbinija kaznila s malo više od 5000 eura (40.000 kuna), a Splitovi Žužuli skratiše Križanca za 10.000 eura, iako je Katalinić bio super za igru. Vučević je kaznio Sharbinija tako što mu je dao slobodan dan u Zadru, a uskratio zapravo Hajduk. Katalinić je Križanca kaznio tako što ga je primorao da se što bolje otrijezni i pripremi te mu uvalio još veću odgovornost jer - da je kiksao - svi bi ga (Križanca) prozvali kao glavnog krivca i pijanca u Splitovoj momčadi.
Jučer je Katalinić rekao da Križanca Uprava plaća pa ga ima pravo i kazniti:
- Ja ne ulazim u njegov džep, nego u njegove kopačke. Kaznili su ga nakon utakmice s Cibalijom! A što su drugo mogli kad ste vi novinari navalili da se mi ovdje smijuckamo dok je Križanac vozio pijan.
No, nitko se ne smijucka zbog još jedne vijesti s ceste, vezane za trenera Blanke Vlašić. Druga krajnost bila bi vezati Križanca nasred pješačkog pa pustiti druge da prolaze kroz crveno, pa u kladionici prognozirati tko će ga skinuti...
Proizlazi još da su u Hajduku dobro procijenili zašto Križanac ima uvjet za dolazak na Poljud (popust u karanteni). Da se Križanac nije napio, nikad ne bismo doznali kako nije istina da Hajdukova Uprava nema pojma. Kako vidite, ona je čak vidovita i prepustila je susjedu RNK Split da se izlaže ruskom ruletu Križanca.
A da nije puknuo i Anas Sharbini vozeći se po atletskoj stazi, također nikad ne bismo doznali koliko je uspješna Hajdukova i struka i Uprava! Jer, Tićinovićev povratak i Sharbinijeva apstinencija urodili su s tri boda iz Zadra, za razliku od nule protiv Intera. Možda su nam Križanac i Sharbini pomogli da progledamo i sjetimo se, na primjer, vremena Petra Nadoveze i njegovih pajdaša u Hajduku ili Štefa Stjepana Lamze u Dinamu. Tko zna gdje bi im bio kraj da su pili kao Križanac i njegovi suvremenici. Njih u alkoholu nije mogao uloviti ni sam Branko Zebec, a sve ih je trenirao, Lamzu i na putu do povijesnog uspjeha u Kupu velesajamskih gradova što sam imao prilike vidjeti u Maksimiru jer me na utakmicu poveo jedan žestoki dinamovac, tada ugledni zagrebački sportski novinar Roman Garber.
Tko zna gdje bi im bio kraj, dakle, da nisu tu i tamo bili pošprucani. Sigurno bi i više zaradili. A ovi danas zarađuju kao kvazinasljednici. Možda bi se od njih nešto i moglo vidjeti/doživjeti da ne moraju stalno biti trijezni kako ne bi ostali bez sve te lovuše. Igraju baš kao drveni pijanci ujutro prije prvog pelinkovca: tresu im se noge, djeluju tupo, bezidejno na terenu, kao s mamurlukom i mamumlekom, jedva sricaju rečenicu, elokventniji su i šljakeri s bauštele u zoru.