Kako biste bolje razumjeli o čemu ćete sljedećih minuta čitati, vratit ćemo vas u 2009. godinu, točnije u prve dane lipnja 2009. godine kad su novine koje držite u rukama objavile vijest da je Hajduk dobio prvo pojačanje u ljetnom prijelaznom roku.
Pod egidom “četiri godine vjernosti” autor članka navodi kako je mladi hrvatski nogometni reprezentativac Krešo Ljubičić frankfurtski Eintracht zamijenio Hajdukom i kako će konkurencija u sredini terena, jer Ljubičić igra u sredini, “na lijevoj strani, više prema naprijed”, biti zaoštrena. Baš kako to trener traži.
Kreši je, navodi se, pripala čast da otvori prijelazni rok od kojega se na Poljudu očekuje jako puno, a prije svega, prenio je kolega nadanja uprave splitskoga kluba, u formiranju momčadi koja bi trebala uzeti naslov hrvatskog prvaka i izboriti mjesto u skupini Europske lige.
“Jako sam zadovoljan. Kada sam čuo da se Hajduk zanima za mene nisam se mislio ni jednog trenutka”, rekao je tada 21-godišnji Krešo, a novinar otkriva kako je najzaslužniji za iznenadan transfer bio Jako Andabak, najveći od svih malih Hajdukovih dioničara, koji je posao dovođenja Ljubičića zgotovio u suradnji s rođakom i još jednim značajnim dioničarom i članom Nadzornog odbora “bijelih” Ivanom Rimcem.
Krešo Ljubičić, naime, do sada je od Hajduka dobio nešto manje od pet milijuna kuna. A još nešto sitno dobit će i do lipnja, kada mu istječe ugovor. Za to je vrijeme u bijelom dresu, “na lijevoj strani, više prema naprijed”, odigrao tek 26 službenih utakmica. Od kojih samo rijetke od početka do kraja. Po susretu je, dakle, zaradio oko 190.000 kuna. Po istrčanoj minuti tek nešto manje od 100 eura.
I sad vi recite tko mu takvome ne bi zavidio. Pogotovo u današnjemu Hajduku. A može i u čitavome hrvatskome nogometu, ako iz njega izuzmemo Dinamo i Rijeku, koji su, da sad ne ulazimo detalje kako, uspješno formirali momčad za naslov hrvatskoga prvaka i skupinu Europske lige.
Na Krešu Ljubičića Hajdukov trener Igor Tudor ne računa. Baš kao što nisu računali ni treneri prije njega. Pa je Krešo, nakon jednosezonske posudbe u Hrvatskom dragovoljcu, trenutačno preusmjeren u drugu momčad “bijelih”. U Treću hrvatsku nogometnu ligu. I tamo igra, tu i tamo mu se čak i fotografija pojavi u novinama - kad reporteri zumiraju nekog drugog, pa im on slučajno upadne u kadar - a tamo zarađuje i plaću. Oko 5200 eura mjesečno. Ilivam 39.000 kuna.
- Krešo je iznimno korektan i drag momak. Iza njega je, ne zaboravimo, i teška ozljeda križnih ligamenata i meniskusa koljena. Nitko mu nema pravo ništa zamjeriti, dapače, možemo mu samo zahvaliti što je pristao na naše uvjete i manji ugovor - napominje predsjednik Hajduka Marin Brbić.
U iskrenost njegovih riječi - uz dodatak da Kreši ništa ne zamjeramo, dapače, čovjek je samo uzeo ponuđeno - ne treba sumnjati. Ljubičić je, naime, u vrijeme predsjednikovanja Joška Svaguše, potpisao ugovor - “četiri godine vjernosti... lijeva strana, više prema naprijed...” - prema kojemu je godišnje dobivao 250.000 eura.
A kako je to bilo ništa prema primanjima mnogih tadašnjih prvotimaca, o Krešinoj se plaći i nije nešto posebno pričalo. Uostalom, u Split je došao kao mladi reprezentativac, desetka, praktično zvijezda, siguran ulog i još sigurnija oklada, pa je sasvim razumljivo što mu Brbić danas zahvaljuje na korektnosti.
- O ciframa neću govoriti, ali Ljubičića nismo mogli plaćati u punom iznosu, pa smo dogovorili da se on odrekne dijela plaće, a da ćemo mu zauzvrat mi produžiti ugovor na još jednu godinu. Iskreno, nadali smo se da ćemo ga prodati, bilo je i nekih ponuda, ali, eto, ništa se nije realizirao i Krešo je ostao s nama - objašnjava Brbić.
I dok predsjednik o ciframa neće/ne može govoriti, mi možemo. Ljubičić kao trećeligaški igrač ima zajamčenu godišnju plaću od 62.500 eura. Njemu je to sitnica u odnosu na 250.000 koliko je imao u samim počecima ili, pak, 125.000 koliko je dobivao nakon prvoga rezanja, ali još uvijek je to 62.500 eura, što ga danas svrstava među najbolje plaćene Hajdukove igrače. Koji, za razliku od ostalih, ne igra u prvoj, nego u trećoj ligi. Gdje se isplate nerijetko obavljaju u vrećama cementa i tamićima matuna.
Krešo Ljubičić prije ravno mjesec dana napunio je 26 godina. Pred njim je praktično još cijela karijera. Prvi njezin dio otišao je u smjeru koji nitko nije očekivao. Hajduk i njegovi navijači pogotovo. A opet, Krešo Ljubičić teško će tako dobar poslovni potez ponoviti.