Zvali smo ga u srijedu više od četiri sata, nije se javljao. A nije tip koji se neće javiti. Onda se javio i objasnio:
- Oprostite, cijeli dan pričam na mobitel, ljudi zovu, ne prestaje zvoniti. Presretan sam - osjetila se radost u glasu Krune Jurčića, nasmijao se i kad smo mu spomenuli da je njegov razgovor s novinarom HTV-a nakon utakmice jedan od hitova na Youtubeu.
Novinar mu je čestitao, a onda se upitao treba li mu čestitati nakon loše utakmice, što je Jurčića vidno naljutilo.
Mnogi ljudi su mu bili spremni odmah poslije Malmöa pokazati palac dolje, međutim, preživio je.
- Čekali su me neki, čekali, ali nisu dočekali. Nikad nisam imao bonusa, nisu me cijenili, ali time je moja pobjeda još i veća. Sretan sam, presretan, doista uživam u ovim trenucima. Napravio sam, kao i momčad, čudo, ja to tako gledam, ne zanimaju me ti koji čekaju svaki moj krivi korak. Nikad nisam bio ljubimac, nisam popularan, tako će uvijek biti. Ne pijem, ne drogiram se, dosadan sam obiteljski tip koji živi nogomet i pomirio sam se da nikad i neću biti popularan. Ali sam ponosan na ovo što sam napravio. Da sad opet vodim utakmicu, sve bih napravio isto, ništa ne bih mijenjao. Uostalom, što mijenjati, pa ja sam u igru morao uvesti igrače od 17 i 18 godina, u takvoj utakmici. Nisam imao druga rješenja, znam da sam napravio apsolutno sve što je bilo u mojoj moći. Imali smo tri zicera, da smo zabili jedan... Ne vidim nijedan detalj koji sam ja skrivio, ponosan sam na sebe, napravio sam stvarno čudo, pa mi smo u Ligi prvaka. A ti što sad pričaju trebalo je ovako ili onako, briga me. Koda nas je uvijek isto, kad je dobro zaslužan je neki igrač ili netko treći, a kad ne valja onda je kriv trener. Nije pošteno - bio je vrlo odlučan i konkretan Jurčić.
Da nije uspio, da je ispao...
- Što onda? Pa vjerojatno bi me ti koji me čekaju ipak dočekali - rekao je slikovito, svakome jasno.
Znači, svi su ciljevi ispunjeni, nema imperativa trećeg mjesta ili barem kojeg boda?
- Imam samo jednu želju, da moji igrači i ja uživamo, da igramo rasterećeno i usput liječimo te svoje dječje bolesti. Bit ćemo prvi koji će ih liječiti u Ligi prvaka, to dosad nije bio običaj, zar ne? Znam da će sad opet biti pritisaka, omči oko vrata, pojavit će se neki imperativi, međutim, ja samo želim da mi uživamo, imamo veliki privilegij. I nemam neku posebnu želju za ždrijeb u četvrtak, svejedno mi je.
Ali, bilo bi lijepo na Maksimiru susresti idola, Josea Mourinha?
- A dobro, bi, svakako. Da se slikam s njim, ha, ha. To bi bilo lijepo, volio bih.