I više od vlasnika
Iako ljudska povijest pamti i takve eksperimente, nismo sigurni vrijedi li upropastiti stotinjak godina sportske tradicije zato što je u jednom nesretnom historijskom trenutku na čelo društvene institucije došao čovjek nedostojan te dužnosti i časti. Famozni Z. M. danas je stvarni vlasnik Dinama, pa čak i više od toga, no vodeći se poslovicom “Svaka sila za vijeka, ali nijedna dovijeka” uvjereni smo da će doći dan kad će u njegovu fotelju sjesti netko drugi, koliko god to danas nevjerojatno zvučalo. Dinamo je preživio i Tuđmanov pokušaj uzdizanja na razinu nacionalnog kluba i mijenjanja imena i falsificiranja povijesti, preživjet će i vlada- vinu Z. M. Zašto iz tog turbulentnog razdoblja ne bi izašao kao stalni stanovnik Lige prvaka, a ne kao kažnjenik zbog huliganskog divljanja? Šaranje po zidovima, vrijeđanje transparentima, psovke s tribina... Sve su to manje ili više prihvatljivi oblici borbe protiv Z. M. i njemu sličnih vlastodržaca. Fizički nasrtaji na igrače, pljuvanje dužnosnika, prekidanje utakmica i provociranje kazni nogometne Europe nisu i neće izazvati ničije simpatije, niti će ubrzati odlazak Z. M.
Šampion incidenata
Huliganizam će samo naštetiti Dinamu, spustiti ga na razinu poznatog kluba s juga Hrvatske koji je u teškoj krizi upravo zato što je postao talac ulice. Ni huligani ni navijači nisu pozvani voditi klupsku politiku. Prvima uopće nije mjesto u sportu, a drugima eventualno treba omogućiti da kroz klupska tijela ili forume utječu na vođenje kluba i ništa više od toga. A kad smo već kod incidenata, tu je i Z. M. pravi šampion. Zasad, doduše, uglavnom na verbalnoj razini, međutim pitanje je dana kad će se razmahati huligan kojeg sve teže potiskuje u sebi.