ZAGREB - U listopadu 2008. godine Vlatko Marković je u Tuheljskim Toplicama svečano otkrio spomen-ploču budućeg HNS-ova nogometnog kampa. U međuvremenu je podijelio desetke intervjua u kojima ‘prvu lopatu’ naziva pitanjem dana jer je praktično zatvorio financijsku konstrukciju projekta teškog 120 milijuna kuna.
Od trenutka kada je predsjednik HNS-a posegnuo za tim neobjašnjivim marketinškim spinom pa do danas na mjestu budućeg kampa niknula je jedino nova spomen-ploča. Prvu je netko uklonio pa su odgovorni u Termama Tuhelj dali izraditi drugu da pothvat u javnosti ne poprimi obrise parodije.
Čim je objavljena vijest da se HNS sprema graditi vlastiti Coverciano dobar dio nogometne javnosti posumnjao je da se Rusanova upušta u zidanje Skadra na Bojani. Trajno zarobljen velikim idejama, poput one o domaćinstvu Eura, Marković se zaletio u novu avanturu ne mareći za rasplet. Zbog dječje zaigranosti već dan poslije dobio je po prstima od nekih bliskih suradnika poput Josipa Friščića, člana HNS-ova Izvršnog odbora, kojeg se igrokaz sa spomen-pločom uopće nije dojmio.
Međutim, skepsa se počela otapati kada je HNS početkom 2009. na godišnjoj skupštini prikazao dobit od 57 milijuna kuna, a nakon toga se još i Marković suradnicima pohvalio kako će sudskim putem zavrnuti ruku Ministarstvu turizma te na ime neispoštivanog ugovora i zatezne kamate izmusti novih 44 milijuna kuna za Rusanovu.
Premda neokrunjeni šampion u disciplini praznog verbalnog žongliranja, Markoviću ne možete zanijekati da je okretan i spretan u baratanju novcem. Od Saveza je učinio jednu od najsolventnijih sportskih organizacija u državi, a uz takav ‘bon 2’ pronalaženje investicijskog partnera za kamp ne bi trebalo biti osobit financijski kunst.
Marković je tijekom prošle godine nastavio podgrijavati priču o kampu, a zastoj u početku izgradnje lakonski je pripisivao u zaslugu ‘zaguljenom zagorskom mentalitetu’. Vlasnici zemlje na koju je HNS bacio oko su tobože tvrdi i nepopustljivi pregovarači kada je u pitanju cijena.
Stanovnici kuća iznad budućeg nogometnog kampa s kojima smo razgovarali u srijedu malo drukčije interpretiraju stvarnost. Kažu da su vlasnici zemlje sretni što mogu prodati svoje placeve jer radi se ionako o neiskorištenom zemljištu. HNS im je navodno nudio otkupnu cijenu između 30 i 40 eura po četvornom metru i načelno su svi bili zadovoljni takvom ponudom, ali do realizacije posla zasad ipak nije došlo.
“Znal sam da od toga niš’ čim je moj pes digel nogu na ploču dan nakon što je postavljena”, kaže jedan nasmijani sugovornik. Lokalci su odreda sumnjičavi i drže da će zamisao završiti na povijesnom smetlištu, baš poput projekta Nadana Vidoševića koji je za svojih predsjedničkih dana u HNS-u kanio od kompleksa u Šmidhenu napraviti hrvatski Milanello.
Direktorica Termi Tuhelj Ivana Kolar je optimističnija i vjeruje da će nogometna reprezentacija u Tuheljskim Toplicama dobiti svoj stalni dom.
- Uz HNS nas veže dugogodišnja uspješna suradnja, mlada reprezentacija je naš redoviti gost, pa se tako i rodila ideja da Savez kod nas izgradi svoj kamp. Terme Tuhelj su zainteresirane da u manjem omjeru, do 25 posto vlasništva, uđemo kao partneri u ovaj projekt, a na HNS-u je da pronađe jednog ili više velikih partnera. Načelni dogovor je da bismo mi upravljali kompleksom u razdoblju kada ga ne koriste nogometne reprezentacije - objašnjava Kolar.
Kompleks predviđa jedan novi hotel sa 300 kreveta i pratećim sportskim sadržajima poput fitness dvorane i manjeg bazena. Na raspolaganju bi HNS trebao između četiri i osam vanjskih nogometnih terena, ovisno o tome koliko će zemlje uspjeti otkupiti. I ovisno o tome je li Markovićeva vlada uopće dovoljno potkovana za poduzetništvo ovakve vrste u recesijsko vrijeme.
Već krajem veljače na redovitoj skupštini Saveza očekuje se da predsjednik objasni zastupnicima maše li on to samo predizbornim plakatom u godini izbora ili misli ozbiljno. Je li na putu prema Tuheljskim Toplicama zaista prva lopata ili samo još jedna u nizu spomen-ploča?
Clairefontaine - francuski kamp s pet zvijezdica
Engleska reprezentacija uskoro bi se trebala pripremati u Oxbridgeu - nogometnom Oxfordu i Cambridgeu
Idejom o ekskluzivnom nogometnom kampu Vlatko Marković zarazio se tijekom svojih trenerskih dana u Nici. Francuski savez je prvi uveo praksu gradnje internata za njegovanje izvrsnosti, 1988. godine nakon tri godine radova pustili su u promet Clairefontaine, kamp koji je odnjegovao Henryja, Anelku, Gallasa i druge, a danas je stalna pripremna baza nacionalne momčadi za međunarodne utakmice. Clairefontaine je nepregledan nogometni centar rastegnut na 66 tisuća četvornih metara, s nizom vanjskih terena, umjetnom travom, saunama, bazenom itd.
Sa “samo” pet nogometnih terena te hotelom s četiri zvjezdice talijanski Coverciano je asketska verzija francuskog kampa. Još od sredine pedesetih ovo mjestašce pokraj Firenze dom je talijanskih reprezentacija i nogometnih tehničkih službi, mjesto organizacije međunarodnih seminara itd. Engleski kamp u Burton-upon-Trentu zamišljen je puno ambicioznije.
Riječ je o investiciji teškoj 100 milijuna funta, kamp će raspolagati sa 12 nogometnih igrališta te 12 terena za badminton, bit će sagrađena dva hotela sa 230 kreveta, a otvaranje je najavljeno za 2012. godinu. Nakon godina odgađanja radova Englezi su konačno zapeli za gradnju kampa, od milja zvanog Oxbridge, shvativši da su “tri lava” jedini osvajač naslova svjetskog prvaka koji ne raspolaže vlastitim domom.
- Ovo će biti naš nogometni Oxford i Cambridge - rekao je izbornik mladih Stuart Pearce i najavio prvu lekciju koju će polaziti mlađi polaznici kampa - zabranjeno je igrati dugim loptama, engleski nogomet mora se prilagoditi svjetskim trendovima u igri. (dk)