Neki su bili iznenađeni, neki su to prokomentirali sa “što sam ti rekao”, neki predviđaju brzi krah ove suradnje, neki su vrlo zainteresirani vidjeti kako će se taj čovjek snaći na intrigantnoj poziciji, ali činjenica jest da je povratak Ivice Križanca u RNK Split najveći događaj u splitskom svijetu sporta na početku 2015. godine. Dobro, nije prošlo puno dana, svašta se još zavrtjeti, pogotovo na nogometnom “mercatu”, ali potez Slavena i Joze Žužula na osnaživanju klupske strukture zaista zavrjeđuje palac gore.
Postoji i druga strana medalje, ona koja također obilježava karijeru Ivice Križanca koji se malo kada sagnuo pred nekim, koji je bio spreman boriti se s vjetrenjačama, otvoreno reći da je bolji od svih u reprezentaciji kad nije bio njen dio… Kao u onim reklamama, to nije sve, Križancu se pamti slučaj Funtana, noćna vožnja po Splitu kad je prolazio kroz crveno svjetlo na semaforu…
Uglavnom, s Križancem ne može biti dosadno zato što on nije konvencionalan tip i stoga će njegovu transformaciju iz igrača u funkcionara biti itekako zanimljivo pratiti.
- Prvi dojmovi? Pun sam elana i zadovoljan, puno više nego što se to vidi. Da, sretan sam. Kao što sam rekao na predstavljanju, ovo je čast, ali i ogromna obaveza. Naglašavam da sam menadžer u privatnom klubu, da iznad sebe imam vlasnike kojima odgovaram za ono što radim. Što radim? Razgovaram s igračima, s roditeljima, vlasnicima, stručnim stožerom… Kad počneš nabrajati, vidiš da to nije malo. Mislim da ću zavoljeti ovaj posao, već sada mi se sviđa i mislim da to mogu dobro raditi. Opet, to što ja mislim nije važno, o tome će ocjenu dati netko drugi. Maksimalno sam unutra, prvih dana radim po 13 do 14 sati dnevno. Koliko treba.
Od Križanca se očekuje da klubu donese novi iskorak, pomak naprijed kao što je to bio slučaj i kad je šokantno u zimu 2010. godine skrenuo s Poljuda u Park mladeži. Uvijek se može reći da je mogao odigrati više (ukupno 67 utakmica u tri i pol sezone), ali napisali smo i da je bio opterećen ozljedama, pogotovo problemima s leđima, pa je i to jedan od najvećih razloga zašto je nakon šest godina otišao iz Sankt Peterburga, makar je mogao ostati.
- Moji prvi razgovori s vlasnicima pokazuju da se ne razlikujemo previše u razmišljanjima u kojemu pravcu klub mora ići. Primarno je stvarati rezultat, usporedo s tim i nove vrijednosti u mladim igračima u prvoj momčadi, tako da se ima od čega živjeti. Kako do toga? Samo sustavnim radom koji počinje u mladim kategorijama. Omladinska škola radi dobro, izdvojio bih Gorana Sablića i juniore koji dominiraju u svom uzrastu i iz te generacije povest ćemo pet-šest igrača na pripreme u Tursku. Time i njima dajemo do znanja da ozbiljno računamo na njih, a i njima će to biti strašan motiv.
Split se od ulaska u HNL etablirao u gornjem domu, dvaput je izašao u Europu i ostavio jako dobar dojam, pogotovo prošlog ljeta kad je s Ivanom Matićem stigao sve do doigravanja za ulazak u skupinu Europske lige. Je li to dovoljno ili se moglo više s obzirom da ulaganja nisu bila mala? Kako on to vidi kao igrač koji je vidio i prošao dosta toga u deset godina inozemstva (Češka, Poljska, Rusija), a potom i sam kao akter u Parku mladeži?
- Klub je napravio ono što je bilo najvažnije i što se vrlo lako stavlja u drugi plan, stabilizirao se i nositelj je kvalitete u HNL-u. U ovih pet godina postigao je neke stvari koje se ne smiju zaboraviti, jedna od njih je veliki transfer za hrvatske prilike, onaj Ante Rebića u Fiorentinu. Onda, stvorio je dva potencijalna reprezentativca Hrvatske, uz Rebića to je i Marko Rog. U mlađim selekcijama Hrvatske ima još naših igrača. Hoću reći da se radi i da je taj pravac razvoja i do sada bio dobar i ispravan. Naravno da u svakom poslu ima dobrih i loših strana, a na nama je da ističemo ono što je dobro te ispravljamo ono što je loše. U konačnici se mora priznati da je Split pozitivna priča hrvatskog nogometa.
U ovih niti desetak dana od preuzimanja menadžerske funkcije, Križanac je direktno ili na neki drugi način utjecao na dolaske Slavka Blagojevića i Chunga Woona iz Istre 1961, ali i na transfer Andrije Vukovića u turski Balikesirspor. Dobar početak. Odnos s igračima bit će ključan, kako će se postaviti prema njima.
- Onako kako sam htio da se ponašaju prema meni dok sam bio igrač. Iskreno i pošteno! Gledajte, ja volim držati do sebe, ali nisam budala. Znao sam što si mogu dopustiti i što ne mogu. Bio sam profesionalac, znao sam tko me plaća i kome sam odgovoran. Tako je bilo u Poljskoj, tako je bilo i u Rusiji. Nisam se vratio u klub da samo sjedim u uredu i dobivam penziju. Meni to ne treba niti me zanima. Želim od RNK-a stvoriti još bolji klub. Ako će biti gori, sam ću otići doma, onda tu nemam što tražiti. Ja sam osoba od povjerenja braće Žužul, takav je naš odnos. I dok sam bio igrač naš je odnos dobro funkcionirao. Sto puta ću ponoviti da je Split jedan od rijetkih klubova kod nas gdje postoje vlasnici, svi mi ispod njih moramo odgovarati za ono što radimo. Samo da se vratim na odnos s igračima, oni stariji mogu imati određeni popust, ali opet je teren taj koji ostaje jedino mjerilo rezultata.
- Ljudi koji me ne poznaju mogu misliti i govoriti da neću ovdje izdržati dugo. Očito je i da ne znaju odnos između nas trojice, braće Žužul i mene. Između nas nikada nije bilo većih problema, inače se ne bih vratio. Najvažnije je shvatiti da je ovo njihov klub, da ovo nije socijalna ustanova i da se ovdje radi ozbiljan posao. Ja sam se odlučio ostati u nogometu, vidim se u nogometu. Ne znam koliko ću biti u Splitu, možda ću ostati i cijeli život ako budem donosio ono što se od mene očekuje. Vrijeme će pokazati.