U čemu je tajna uspjeha Seville koja je u posljednjih deset godina osvojila devet kupova, pet europskih liga, dva Kupa kralja, po jedan španjolski i Uefin superkup, a ove je nedjelje čeka finale Kupa kralja protiv Barcelone, u kolovozu ponovno europski superkup, dakle riznica se puni svim trofejima, osim dva najveća, za španjolskog i europskog prvaka? U sportskom direktoru!
Sportski direktor kao netko tko se brine za sportski sektor kluba uobičajen je u Njemačkoj ili Hrvatskoj, ali nije u Engleskoj ni na Otoku općenito, gdje tu ulogu objedinjava trener prve momčadi koji stoga i nosi naziv menadžer, pa je priča o Sevillinu ključnom čovjeku postala najčitanija u Daily Mailu nakon Liverpoolova poraza od Andalužana u finalu Europske lige u Baselu (1-3).
Branio El Diegu i Šukeru
Ramón Rodríguez Verdejo, poznatiji kao Monchi, od 1990. do 1999. bio je uglavnom pričuvni vratar Seville, s brojnih treninga pamti, među inim, udarce i pogotke Maradone i Šukera. Kad je Sevilla 2000. drugi put u tri sezone ispala iz Primere, postavljen je za šefa omladinske škole i izviđačke službe sa zadatkom da klub podigne s dna, vrati među elitu i da mu se više nikad ne dogodi pad. Na položaj sportskog direktora uzdigao ga je José María del Nido, predsjednik kluba od 2002. do 2013. godine. I pod Monchijem je Sevilla ne samo osvojila spomenutih devet trofeja, nego i profitirala s 200 milijuna eura od prodaje pomno izabranih igrača, među kojima i našeg Ivana Rakitića.
Monchija prati glas da “nikad ne spava”, a godišnji odmor bira kad se u popularnim turističkim destinacijama održavaju pripremni prijateljski turniri.
- Bio sam na Siciliji sa suprugom i dvoje djece baš kad su igrale Italija i Bugarska uPalermu - priznao je novinaru Daily Maila sa sjajem u očima i objasnio svoju nogometnu filozofiju koja će se posebno svidjeti navijačima Arsenala, ali i našegHajduka.
- Nitko na stadione ne dolazi s transparentom ‘Kakav sjajan ekonomski rezultat!’ Svi natpisi tiču se pobjeda na terenu i slavljenja naslova - priča dok pušeći cigaretu bjašnjava kako je malo-pomalo postigao da Sevilla bude korak ispred konkurencije:
- Prvih pet mjeseci sezone gledamo strahovito mnogo utakmica bez određenih kriterija. Imamo 16 skauta, svakog za pojedinu ligu, i svaki mjesec oni su dužni sastaviti svojih ‘najboljih 11’. U prosincu, sa svim prikupljenim informacijama, počinjemo gledati igrače koji su bili u ‘najboljih 11’ svaki mjesec.
Skupi ih se, kaže, oko 700.
- Tada se više ne dijelimo po ligama, nego se usredotočimo na pojedine igrače. Gledamo ih pet-šest puta u različitim tipovima utakmica: doma, u gostima, eurokupovi, ogledi reprezentacija... I potom od 1. svibnja napravimo ‘idealnih 11’ sa po 20-ak igrača za svaki položaj - otkriva Monchi.
Logičnim se nameće pitanje zašto se ne koncentriraju samo na položaje na kojima se prva momčad Seville treba pojačati.
- Zato što Sevillin model funkcioniranja znači da nikad nismo sigurni na kojoj ćemo se poziciji morati pojačati jer ne znamo unaprijed koga ćemo prodati.
Lekcija s Ramosom
Učili su, kaže, iz vlastitih pogrešaka i daje primjer:
- Real Madrid nam je kupio Sergia Ramosa posljednjeg dana prijelaznog roka 2005. i bili smo potpuno izgubljeni jer nismo bili na to spremni.
Dakako, najveća žrtva takve politike da su svi na prodaju ako dođe prava cijena je trener. Svjesni smo toga jer čak i kad odmah imamo pravu zamjenu, treba joj vrijeme za prilagodbu. Zato Sevilla obično loše počinje sezonu.
Međutim, dobra je stvar što u posljednjih deset godina treneri znaju da je klub spreman za iznenadni transfer:
- Ako poželi centarfora koji je visok, jak i može igrati leđima prema vratima, mi mu kažemo: OK, evo koga imamo na listi...
Sevilli je taj posao olakšan i stoga jer se rijetko događa da je traženi igrač odbije. Zasluge za tu toplinu također pripisuju Monchiju.
- Spustivši se u svlačionicu nakon uzvrata polufinala Rami me zagrlio i rekao: ‘Ne znam što je s ovim klubom, ali nikad nisam igrao finale, a sad ću u jednoj sezoni igrati tri’. I ne preostaje vam drugo nego da pomislite ‘vau, radimo dobru stvar’ - zaključio je Monchi.