Finalna utakmica Europskog nogometnog prvenstva 2020. godine bit će odigrana na Wembleyju!
Ideja Michela Platinija bit će potvrđena ili odbačena na Kongresu Uefe, koji će se održati 24. svibnja 2013. godine u Londonu. Tamo će zamisao da se na specifičan način obilježi 60. godišnjica igranja finalnih turnira Europskog prvenstva dobiti zeleno svjetlo, ili će kongresnici spustiti rampu i odabrati domaćina po klasičnom modelu. Michel Platini zasad ne govori puno o tome, samo osluškuje što nogometni savezi misle o njegovoj zamisli. No, bila bi to jednokratna demokratizacija organizacije EP-a, nakon toga, već 2024. godine opet bi se birao jedan domaćin.
- Za zemlje bivše Jugoslavije Platinijeva ideja je primamljiva, jer niti jedna zemlja nije gospodarski tako snažna da bi se mogla upustiti u organizaciju takvog projekta. Štoviše, u pitanju je hoće li i bilo koji grad udovoljiti zahtjevima da dobije domaćinstvo za tri utakmice - kaže Ivan Ćurković, bivši predsjednik Fudbalskog saveza Srbije i bliski prijatelj Michela Platinija, koji je o tome s predsjednikom Uefe razgovarao i nedavno, prilikom njegova posjeta Sarajevu.
Srbi grade stadion
- Od svih gradova bivše Jugoslavije, u ovom času samo Split zadovoljava uvjetima - podvukao je Ćurković, uz opasku: - Naravno, ako će Zagreb prepustiti taj privilegij Splitu. Do EP-a je sedam godina, a to je dosta vremena da Zagreb sagradi nacionalni stadion za 50.000 gledatelja. No, Poljud je u prednosti i pred Beogradom i Zagrebom...
Ivan Ćurković tvrdi da će Beograd vrlo skoro početi s gradnjom nacionalnog nogometnog stadiona, dok će stadioni Zvezde i Partizana ostati u vlasništvu klubova.
- U programu sadašnjeg predsjednika Tomislava Karadžića je gradnja nacionalnog nogometnog stadiona 30 kilometara izvan Beograda. To neće biti samo nogometni stadion, već univerzalni prostor na kojem će se održavati koncerti i druge manifestacije. Naravno, najteže je naći investitora, koji će uložiti 300 milijuna eura, no, nogometni savez se može osloniti i na državu, a i na Fifu i Uefu...
Zagreb nema novca
Na takav način je FS Srbije izgradio reprezentativni kamp u Staroj Pazovi, koji je koštao 17 milijuna eura, a u njegovoj gradnji sa 20 posto je participirala država, dok su ostalo platili Fifa, Uefa i nogometni savez. Kažu da je jedan od najljepših kampova u Europi, s izuzetkom upravo otvorenog kampa engleske reprezentacije s pet zvjezdica, koji je koštao 105 milijuna funti.
Pitanje je - je li Hrvatska uopće zainteresirana za sudjelovanje u organizaciji Europskog nogometnog prvenstva 2020. godine? Može li si bilo koji grad, uključujući i Zagreb, priuštiti trošak od 100 milijuna eura, koliko bi trebalo za “kozmetiku” maksimirskog stadiona, kada taj projekt škripi već 17 godina. Vjerojatno si ne može priuštiti investiciju od 300,000.000 eura za gradnju novog nacionalnog nogometnog stadiona, kapaciteta od 50.000 gledatelja, iako je takav stadion neophodan svakoj europskoj metropoli, pa i Zagrebu.
Isplati li se taj pothvat?
Može li Split, koji ima relativno novi stadion, sagrađen 1979. godine, kandidirati za EP? Unatoč tome što su na Poljudu nužne tek manje i ne pretjerano skupe preinake, može li se Split upustiti u takvu avanturu? Bez obzira što bi to bila injekcija hrvatskom turizmu, jer Split spada među ljepše europske gradove, za organizaciju takvog projekta potreban je team vrlo sposobnih ljudi. Ako ih ima, zašto godinama mirno gledaju kako Hajduk propada? I na kraju krajeva, što o tome misli vrh nogometne organizacije? Vlatko Marković je rekao - idemo i - propao! I bolje da je izgubio tu “utakmicu”, jer bi danas Hrvatska bila u bankrotu, kao i Grčka, nakon što su spiskali 40 milijardi eura na organizaciju Olimpijskih igara 2004. godine. Ali, jedan grad, jedan stadion, za jednu veliku promociju? Svakako pitanje i za hrvatsku Vladu!