Jučer je u Cinestaru, u Branimirovoj ulici, održana zapažena promocija knjige “Legendarni barba Luka Kaliterna”, autora Stjepana Jukića Peladića.
U ugodnoj atmosferi knjiga je promovirana pred više od stotinjak uglednih zagrebačkih hajdukovaca, koji pamte oca splitskog baluna. Bilo je i specijalnih gostiju, među kojima i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je otkupio 500 primjeraka knjige, zatim trener svih trenera Ćiro Blažević i jedini pravi učenik Luke Kaliterne, bivši izbornik hrvatske reprezentacije i Hajdukov trener Stanko Poklepović. Nije izostao ni Zorislav Srebrić, koji se nikad “nije zamorio u pomaganju hrvatskom nogometu”. U “poluvremenu” je nastupila klapa Sv. Florijan, pridružili su im se Bandić i Blažević, ali sam primijetio da se Ćiro nije baš snalazio u tekstovima...
U jednoj izuzetno dostojanstvenoj atmosferi, minutu šutnje su posvetili Đermanu Ćići Senjanoviću, koji je nedavno preminuo. “Zanavek je Ćićo zaspa”, pjevala je klapa Sv. Florijan u čast velikom splitskom novinaru i jednom od posljednjih učenika Miljenka Smoje. I nama “suza se cidi...”
Meštar od baluna
Luka Kaliterna je bio autor mnogih sportskih sentenci i nogometnih mudrosti. Ćiro Blažević ga se sjeća kao trenera u Rijeci 1959. godine, kad su ga Primorci pozvali da izvuče njihov klub iz provalije. “Bio je nogometna avangarda i izvanserijska ljudska figura”, kaže Ćiro. No, najupečatljivije je bilo svjedočenje Stanka Poklepovića “Špace”, koji je Luku Kaliternu opisao kao tvorca moderne nogometne filozofije, s vječitom francuskom kapom na glavi:
- Danas je svijet zaokupljen tika-takom, a barba Luka je prije 60 godina igrao tika-taku. Ili kolo, ševu, kako vam se više sviđa.
I za Stanka Poklepovića “u početku bijaše Luka Kaliterna”, kojega su u Splitu tretirali kao genijalnog trenera, ali i kao čudaka. No, svi se sjećaju dugog koraka meštra od baluna, kada bi išao prema Starom placu, jer, barba Luka je Hajduka napravio - Hajdukom. “Najbolji klub u Hrvatskoj, kažu, a samo u Splitu najbolji i na svitu!”
Autor Stjepan Jukić Peladić, predsjednik Hajduka iz godina kada su Splićani, Bokšićevim golom, u Beogradu oteli pehar maršala Tita Crvenoj zvezdi, bio je i predsjednik RNK Split, pričao nam je kako je “vješti starac dugo driblao smrt”, a na kraju je “samo napustio teren”. Jer, njegove nogometne mudrosti će Split uvijek pamtiti.
Sjetimo se i Đalme!
Impresioniran sam kako su istaknuti Zagrepčani splitskih korijena, uglavnom starija gospoda, došli na promociju knjige o ocu Hajduka. U času kada odlaze posljednji Smojini sljedbenici u liku Ćiće Senjanovića, oni “tamo gore, u hladnom Zagrebu”, drže do svojih vrijednosti. A purgeri? Imali su Ivana Đalmu Markovića, koji je bio autor nogometnog modernizma. Nitko ga već desetljećima nije spomenuo, a kamoli nešto o njemu napisao.