Dočekao je i Lovre Kalinić svoju veliku utakmicu. Već je šest godina blizu prve momčadi, posljednje četiri stalno pred vratima seniora, ali trebalo je puno strpljenja da bi jednom stao među vratnice u susretu koji ima golemi ulog.
Nakon ozljede Gorana Blaževića u prvom finalnom dvoboju Kupa, priliku je u zadnja dva tjedna sezone očekivano dobio Kalinić.
- Kada se sjetim da sam prije dva mjeseca mislio hoću li se ostaviti nogometa, onda je danas sjajna situacija - bez okolišanja nam se povjerio 23-godišnjak iz Solina.
Samouvjereno, ali nadasve impresivno djeluje Lovre Kalinić. Sa svojim 201 centimetrom pravi je div među vratnicama. Kada je prvi put stigao na pripreme seniorske momčadi u siječnju 2007. u Antalyi, oduševio je menadžere za istočno tržište. “Koliko košta, dajte nam tog dečka...”, upitali su ljude koji su vodili Bijele te zime u Turskoj. Ali Kalinić nije bio na prodaju, jer Hajduk je puno očekivao od perspektivnog vratara. Međutim, ne ide svakome lagano u životu. Kalinić je prošao dug i mukotrpan put da bi sutra istrčao na Maksimir s ciljem osvajanja Kupa.
- Nema dvojbe, ispred mene je najveća utakmica u karijeri. Prvi put izlazim u Maksimiru kao čuvar mreže Hajduka. Ponosan sam, ali znam da ta uloga nosi golemu odgovornost. Premijerno sam u utakmici koja ima važnost, odlučuje o nečemu.
Naučio je Kalinić što znači odgovornost. Prvo je bio nestrpljiv kada će dočekati prigodu. Gorio je od želje za šansom. Ali prošlo je puno vremena, čak i previše, pa je trema jednostavno nestala.
- Ima nekog iščekivanja dvoboja, ali nema treme. Iza mene je toliko godina čekanja da se i trema izgubila. Ostala je samo želja da napokon vidim kako je izaći na terenu u susretu koji ima povijesno značenje. Jer, možeš pet puta biti viceprvak, pa nitko neće zapamtiti. Ali ako osvojiš Kup, to je doseg koji ostaje za vječnost.