Bugari su smijenili izbornika, Nijemca Lothara Matthäusa, mijenja li ga Balakov?
- Što odgovoriti kad me ne zovu? Nemam nikakav glas da se o meni razmišlja, baš nikakav kontakt, rekao je Balakov u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju .
Netko spominje odštetu od milijun eura?
- Znate kako je s medijima, ja često u novinama o sebi saznam nešto što dotad nisam znao?! Pa vi znate što su špekulacije... Nema veze.
Ne možete nam reći da nije bilo dima oko poziva za bugarsku selekciju, no ima li i vatre?
- Ja sam u Hajduku sto posto. Imam i ugovor na tri godine. Dvije plus jednu. Želim da napredujemo. Radim da budemo prvaci.
A sastanak u Šumici?
- Stvorila se oko toga fama, u gostima su mi u Splitu na derbiju s Dinamom bili prijatelji iz Burgasa, Mitko Sobev, predsjednik Černomoreca. On me sigurno nije zvao u reprezentaciju. Tih dana u Hrvatskoj je bio Boris Mihajlov, predsjednik Saveza, pa se iskonstruiralo štošta.
U Savezu su sve vaši bivši suigrači, Mihajlov bliži vama, a Lečkov bi Ljubu Peneva za izbornika?
- To su samo priče, Lečkov i ja bili smo cimeri u reprezentaciji, bliski kao prst i nokat. U Savezu su Boris Mihajlov, Nasko Sirakov, Jordan Lečkov, Emil Kostadinov. Svi moji suigrači. Oni znaju mene, ako me žele, onda će zvati. Nisu. U zadnje četiri godine bilo je prilike da kontaktiramo. Nismo kontaktirali. Znači, fali nešto...
A dojam, pa i bodovi (pobjede u Puli i Vinkovcima, prije svega) učvršćuju spoznaju da Hajduk ima dobrog trenera.
- Drago mi je ako se tako misli, znači da se moj trud i rad prepoznaju, da imaju smisla, ali u nogometu je sve varljivo, što je danas bijelo, već sutra je crno! Male su nijanse od dobrog dojma s Barcelonom, do poraza u Zadru. Pobijedili smo u Vinkovcima, ali sad je najvažnija prva iduća, u nedjelju protiv Slavena. Stalno gledaj naprijed, najvažnije je da držimo dobru atmosferu u momčadi.
Nakon Vinkovaca sve izgleda lakše, ali bilo je i teških trenutaka?
- Istina, kad smo ispali od Stokea i izgubili od Zadra. Zahvalan sam Upravi, predsjedniku Malešu i šefu struke Nižetiću i Nadzornom odboru što nisu stvarali nervozu. Držali smo se skupa i imali pozitivnu volju za komunikacijom i želju da napredujemo. Trenutak nije bio lagan, ali smo zajednički doveli situaciju da bude dobra kao što je danas.
Padne li vam Stoke koji put napamet?
- Često pogledam kakve rezultate ostvaruju u nastavku sezone. Šteta što nam je takva utakmica došla prerano, težak zahtjev u tom trenutku stvaranja momčadi, učenja, prilagođavanja. Kakva su oni momčad najbolje se vidi po njihovim kasnijim rezultatima.
Da se igra danas protiv Stokea i Dinama, što biste u taktici mijenjali?
- Stoke je za nas došao prebrzo, teška ekipa, snažni momci. Mijenjao bih jedino termin, da sad igramo protiv njih, bolje bismo parirali... A Dinamo je odigran u posebnim okolnostima, s igračem manje smo bili veći dio utakmice, pravili smo rošade, sve pogođeno. Dinamo je homogena ekipa, pokazuju kvalitetu i dosegli su visoku razinu.
Kolika je utopija Hajduku sanjati o tituli protiv snažnog Dinama?
- Moja filozofija je da ne priznajemo nemoguće. Treba biti realan, ali i sve učiniti da budeš što bolji. Nikad se ne zadovoljiti postignutim. Stalna nam je obaveza da osvajamo tri boda. I nadamo se da će Dinamo negdje skliznuti.
Stvarno?
- Neka idu u Ligi prvaka što dalje, za Hrvatsku osvajaju bodove, a uz mnogo obaveza negdje će u domaćoj ligi kiksati.
Koliko ste opterećeni utrkom s Dinamom?
- Kad sam dolazio mislio sam da znam gdje dolazim, a sada znam da tada nisam sve znao... Nigdje nema takvih navijača kao ovdje, nema ih ni u Lisabonu gdje je posebno vatreno, gdje je nogomet kao religija, pokret. Hajduk je još više, nešto posebno, nedoživljeno i tek sada znam to dobro i mogu reći da sam se sasvim srodio. Znao sam da je Hajduk veliki klub, jedan iz one priče o “velikoj četvorci” što smo u Bugarskoj odavna znali. Ali, sve priče su nedovoljne i mora čovjek doći tu da bi izbliza doživio ovaj ambijent...
- To pričam jer znam koliko ljudi žive s Hajdukom i za Hajduk. Koliko bi dali za pobjedu... I sad bi najbolje bilo reći da nas ne zanima Dinamo, ali kako to kazati? U našim temeljima mora biti prije svega isključivo svakodnevni rad i prva utakmica koja stiže, da uberemo sva tri boda. Mi ćemo imati šansu da zaskočimo Dinamo samo ako svoje maksimalno odrađujemo!
Dinamo ima lakši raspored u nastavku?
- Nema lako ni teško. Nama je najlakša utakmica bila Zadar, a ispala je najteža.
Zašto ste dopustili Anasu Sharbiniju za izvodi triput penal?
- Penal po dogovoru puca Giga (Vuković op. a.), ali bila je prilika da puca Anas, on ga je izborio, pa neka. Dvaput je promašio, pomislio sam da ga mijenjam, ali sam pustio.
Anas i Ahmad, moraju li igrati skupa da bi skladno funkcionirali, koliko je to biološki nužno?
- Ne smijemo tome robovati, jer je konkurencija jaka, ali je točno da kad su zajedno šire neobično pozitivnu energiju koju je šteta ne iskoristiti.
Anas u sredini terena i Kukoč, nisu li to vaša najveća otkrića?
- Ne, oni su se otkrili sami! Sami sebe, svojim radom. Ja sam im samo pomogao. Anas može i uz krilo, probali smo ga u sredini. Pogodak! Kukoč je bio tu i nametnuo se na treninzima.
Kako ste doživjeli sudačke previde do sada?
- To neka bude stvar Uprave i njihova reagiranja. Meni imponira kad predsjednik Maleš kaže da sam ja ključ njegova projekta. I ja njega jako respektiram, volim ga kao osobu. Vidim da bi dao srce i dušu za Hajduk, to sam osjetio još u Berlinu, na prvom susretu i razgovorima. Ja sam njemu rekao da mi je Hajduk jako zanimljiv, ali neka zna kako sam ja ratnik koji nije jednostavan za suradnju, koji traži rad, koji hoće uspjeh, teži perfekciji. Danas nakon nekoliko mjeseci rada rekao bih da smo Maleš i ja idealan spoj za Hajduk!
Hvalite predsjednika Maleša, biste li mu dopustili da vam uđe u svlačionicu?
- Respektiram jako i Maleša i Mila (Nižetića op. a.), dobro surađujemo. Ja poštujem pravila u njihovoj kancelariji, a predsjednik zna da je svlačionica moja ordinacija, tu sam ja gazda. Poslije utakmice može doći, ali prije i na poluvrijeme ne.
Osjećate li pritisak menadžera?
- Čuo sam da je toga bilo, ali otkad sam ja ovdje (skupio je usne i zavrtio glavom...) nikakvih problema nemam!
Mnogo vam se prigovaralo da dugo lutate u traženju momčadi?
- To je proces traženja, nipošto eksperimentiranje. Tragao sam, ali sad smo blizu konačnog rješenja.
Tko je najveći talent u klubu i kako vam je dugoročno raditi kad je svatko na prodaju?
- Talenata ima, ne bi ih imenovao, ali svi moraju postojano raditi, to je nužnost. Na drugo pitanje lako je odgovoriti, sve je to proces, normalan u modernom nogometu. Moraš samo težiti da u svakom idućem zadatku budeš što bolji.
Ako nije u Poljudu gdje ćete Balakova najčešće naći? Odsjeo je u hotelu Radisson (nekadašnji Split). Prve dane je proveo u hotelu Luxe, a onda se odselio u Radisson, odgovara mu hotelski smještaj.
S njim je u Splitu u zadnje vrijeme i njegova životna suputnica, partnerica Kati, Njemica.
- Moja Kati je moja najveća navijačica, vatrena je kao da je i ona Torcida!
Rijetke su prigode da odu u šetnju, makar se prošetao Rivom i uz more, kaže da je predivno. Najradije ode u restoran koji se danas zove Mediterranium lounge bar, a ranije smo ga običavali zvati - Šumica. Tamo je otkrio morske delicije u predivnom ambijentu (molim, nije reklama), salatu od hobotnice a la kuhar Pero. Za potpun gušt fale mu samo nadaleko čuveni bugarski pomidori, samo prema rajčici osjeća nostalgiju, sve ostalo je čisto – splitsko-hajdučki!
- Kad god imam priliku naručim da mi netko donese rajčicu iz Bugarske, iz mog kraja, moj tomat. Jedem ga kao jabuke, a ove ovdje, ipak nisu tako dobre i mirišljave.
Balakov voli i golf, voli i slikarstvo. No, od Hajduka nema prigode ni u tome uživati.
- Volio bih zamahnuti koji put palicom golfa, čujem da ima teren kod Stobreča, želim i otići na neku izložbu. Imam kolekciju umjetničkih slika i sigurno ću kupiti jednu sliku od nekog hrvatskog autora. Znam da je nedavno bila otvorena izložba jednog vašeg poznatog slikara (Ante Kaštelančić op. a.), ali nisam je stigao obići...