Kajzerica, da ili ne? Sada je sve, zapravo, manje važno. Prekjučerašnjim govorom Milana Bandića, pa potom i Zdravka Mamića, postalo je jasno kako će se Kajzerica iz projekcije pretvoriti u javu. “Nije vrijeme za velike investicije, što se mene tiče, projekt Kajzerica može početi”, riječi su Bandića; “Kajzerica je jedino mjesto gdje sutra možemo zakopati prvu lopatu”, nadovezao se Mamić. Sve je, dakle, jasno, projekt Kajzerica kreće.
Jedini projekt Kajzerice koji obuhvaća manji stadion s pripadajućim popratnim sadržajem završio je na našemu stolu.
Potpisuje ga tvrtka Entasis d.o.o., sadrži stadion za 15-ak tisuća gledatelja, tri pomoćna travnjaka, igralište za djecu, teren za nogomet na pijesku, teren za odbojku na pijesku, itd. Projekt sadrži prostor za prvu momčad, Upravu klub(ov)a, nogometnu školu, stadion, dvoranu i popratne, tzv. građanske prostorne mogućnosti, dostupne za rekreaciju.
Sve ono što se nalazi u tome projektu ima svrhu, dapače, pruža nešto za čim ovaj Grad vapi. U njemu, međutim, stoji jedna stavka, čini nam se vrlo znakovita. Pod stavkama Uprave nalazi se trofejna soba, ured predsjednika, sportskog direktora... dakle, sve što jedan stadion mora imati. Nešto ipak strši. Trideset i pet kvadrata toga ekskluzivnoga prostora trebao bi zauzimati ured, citiramo - izvršnog dopredsjednika!?
- Najoptimističniji rok za početak gradnje jest kraj godine - kazat će Ladislav Prežigalo, pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo. Izgradnja vrijedna 49 milijuna eura trajala bi godinu dana. Što će biti s Maksimirom za to vrijeme, hipotetski rečeno, dakako?
- Nemoguće je raditi paralelno. Stoga bi se tek s dovršetkom Kajzerice ušlo u dizanje dva stadiona u Maksimiru. Onoga nogometnoga te onoga atletskoga - zaključuje Prežigalo. - A stadion Maksimir, sa 50 tisuća gledatelja, trebao bi biti dovršen u roku od dvije godine.