Onome što će na koncu ispasti upristojen razgovor prethodila je manje uglađena komunikacija s izbornikom. Zaboravio sam jutarnju kavu nakon Štimčeve SMS poruke u kojoj sam dobio dijagnozu (bolesna mašta, svjesno obmanjivanje), uz toplu želju da što prije ozdravim (“ipak svako dobro u životu”).
Svi bodrili Radoševića
Odgovorio sam da čak niti moja bolesna mašta ne može tako lako isfabricirati njegovu razmjenu rafala s Vedranom Ćorlukom o kojoj je više izvora govorilo na dan utakmice s Belgijom. Izborniku se nije svidio ni naslov koji sugerira da je u tijeku desant oklopnim kolima na Rusanovu 13 u kojem Kranjčar upravlja tenkom, dok se Vukojević i Rakitić šuljaju iza gusjenica s napunjenim zoljama...
- Netko je plasirao priču koja je potpuno izvan pameti. Treba vidjeti zašto je tako, ja mogu samo nagađati - objašnjava Štimac i dodaje kako se razvijala drama oko Ćorlukine ozljede.
- Vijest da Čarli neće igrati dobio sam od naše liječničke službe uoči ručka. Dan prije sugerirao sam Vedranu da bi možda trebao preskočiti posljednji trening i sačuvati se za utakmicu. Odgovorio mi je da on uvijek voli probati dan ranije, na taj način najbolje može procijeniti je li spreman. Trenirao je i rekao da se osjeća spremnim, ali ipak smo ostavili prostora da odluku donese na dan utakmice. U utorak je Ćorluka rekao da osjeća bolove i složili smo se da ne treba riskirati. Ne bi bilo korektno niti prema klubu koji ga skupo plaća da se u Moskvu vrati ozlijeđen. Zahvalio sam mu na odličnoj utakmici protiv Makedonije i rekao Schildenfeldu da se pripremi. Naš je razgovor protekao u apsolutno korektnom tonu.
Jednako korektno su i dojučerašnji prvotimci podnijeli selidbu na klupu, uvjerava Štimac. “Trebali ste vidjeti kako su Vukojević, Kranjčari i ostali bodrili Radoševića prije izlaska na zagrijavanje”, dodaje.
- Odluke koje donosim imaju za cilj uspostavu pravednog režima. Ljudski je i sportski što igrači kojih nema u prvih jedanaest osjećaju gorčinu, ali ispravno će je kanalizirati na samo jedan način. Moraju se nametnuti igrama i učinkom u svojim klubovima, samo tako naša zajednička priča ide naprijed...
Josip je karakter
Dva dana nakon utakmice analize se najčešće zaustavljaju na figuri mladog Josipa Radoševića. Kako je uopće Štimac prelomio tu odluku? Da su stvari krenule loše, lavina kritika zatrpala bi 18-godišnjeg mladića na početku karijere...
- Zašto mislite da bi zatrpala njega? Prvenstveno bi se sručila na mene. Ja sam ovako rezonirao - svaki nogometaš u njegovoj dobi ili koži sanja takvu priliku. Ako je pravi, on će je prihvatiti a ne odbaciti. Naravno, za ovu je odluku trebalo hrabrosti, ali ne slažem se s onima koji tvrde da je bila prerizična jer su stvari zapravo vrlo egzaktne. Kao prvo, poznajem Josipa, njegov karakter i zrelost. Iako je navršio osamnaest, on je prema svemu što pokazuje 25-godišnjak. U igračkom smislu, za Belgiju mi je trebala promjena, dinamičniji i eksplozivniji igrač od Vukojevića jer Belgijci na tom dijelu terena imaju puno vižljastih, hitrih igrača. Radošević je, inače, igrač koji najbolje od svih u kadru odnosi čiste lopte. Protiv Belgije ih je oduzeo sedam. Statistika kaže da Vukojević protiv Makedonije nije oduzeo niti jednu, skrivio je osam prekršaja i riskirao drugi žuti karton. I unatoč tim pokazateljima nije odigrao lošu utakmicu, dobro se nosio s Pandevom koji je izraziti individualac...
Što hoće ti Belgijci?
Igrači kažu da se nakon Bruxellesa još uvijek navikavaju na taktičke zahtjeve novog izbornika (povećana agresivnost, uvjerljiviji posjed lopte), da će im trebati vremena za prestrojavanje.
- Trebat će vremena, ali ne trebaju se igrači opterećivati. Korekcije će usvajati kroz petnaest mjeseci rada tako da rezultati ne trpe. Naš je prvi i osnovni imperativ ipak plasman na Svjetsko prvenstvo. Na drugom mjestu jest doći do bolje igre.
Na kraju je Štimac još jednom stavio pod povećalo utakmicu iz Bruxellesa.
- U kontekstu te famozne Belgije čiji igrači vrijede stotine milijuna eura... Recite, koliko su nam šansi stvorili? Osim one situacije kada je Šimunić očistio s crte, niti jednu. Dopustili smo svjesno Belgiji da dominira kroz posjed lopte, ali smo u svakom trenutku izgledali dinamično, skladno i opasno. Imali smo bolje prilike i na kraju mogli dobiti utakmicu. Nije mi jasno niti njihovo lamentiranje nad suđenjem. Na početku je sudac Kompanyju i Vermaelenu tolerirao čupanje i guranje na štetu Mandžukića i Jelavića. Pokazao je da prvo poluvrijeme produžuje jednu minutu, pa dopustio da Belgija izjednači u 80. sekundi nadoknade, premda generalno treba pohvaliti dosljedan kriterij, ujednačeno i korektno suđenje.