Novi predsjednik Ivan Turčić, na vlasti od 1. rujna, ima u rukama vruće krumpire. Prošao je vatreno krštenje smjene trenera ( Rubčića i Vulića) iako će reći da su sami otišli... Sporazumni raskid je uvijek solomunsko rješenje. Ali se još nije sudario s najvećim problemima - onim financijskim ! Jer, novac je izvor svih zala. Posebice je nervoza naglašena u nestašici.
O tome zna nešto njegov prethodnik, Ivan Vanja Frančišković. Igrači su mjesecima bili bez plaće, ali su na kraju osvojili senzacionalno treće mjesto i Frančišković je umjesto ostavke (zbog uvrede navijača!) zaslužio spomenik. Lako je s vrećom novca. Da ga je bilo, Robert Rubčić nikada ne bi postao trener! Vrtjela su se imena Ćire Blaževića, Safeta Sušića, Zlatka Kranjčara, Branka Ivankovića, Elvisa Scorije...
Rubčić je s asistentom Marijom Totom bio treći. Prije početka turbulentne jeseni. Trajao je osam kola (do 0-6 u Maksimiru !), još je manje boravio na Kantridi Zoran Vulić (6 kola i 49 dana!), dok nije stigao Nenad Gračan poslije devet godina.
Najveću pobjedu ostvario je Rubčić, protiv Hajduka (2-0), s braćom Sharbini na drugoj strani. Tada je klub bio ni na nebu ni na zemlji... Bez predsjednika, jer Frančišković je bio u ostavci. Transfer Anasa i Ahmada obavili su Žarko Tomljanović, predsjednik skupštine (mandat mu nije produljen?), i Luciano Sušanj, dopredsjednik koji se zahvalio na povjerenju, otišao ne želeći surađivati s lašcima!
Od 2,300.000 splitskih eura novi je predsjednik, Turčić, naslijedio, nakon podmirenih dugova, milijun! Klub još živi od toga transfera. Do kada? Negdje do ožujka, jer ostalo je tristotinjak tisuća.
Kada je izabran, 1. rujna, Turčić je bio sretan kao malo dijete s novom igračkom. Voli Rijeku i nogomet, maksimalno se angažirao. Vratio je trenera Gračana i obećao - dugovanja prema igračima, kao nekada, više neće biti !
Ne znam je li Turčić - David Copperfield. Jedan od izbornih aduta bio mu je Robert Ježić. Bivši predsjednik obećao mu je pomoć. Kumstvo s Oliverom Grbićem, ravnateljem policije, manje je bitno u financijskoj priči. Dobrućudni Ivan (Turčić) trenutačno ima još malo naslijeđenog novca te silnu energiju. I vjeruju u Gračana. Trenera koji mora posložiti momčad u rasulu, valorizirati mlade igrače.
Ivane, čeka te pakao. Ali, samo hrabro kroz ognjene oluje. I ne zaboravi da su mnogi sadašnji suradnici (članovi Izvršnog odbora) bježali kada nije bilo novca, davali i pismene ostavke...
Jedina konstanta u posljednje tri godine, od ljeta 2007. godine, mladi je direktor Mario Rubeša. Dobio je trećeg šefa (predsjednika), Turčića, na Ježića i Frančiškovića. Dočekao je i ispratio četiri trenera (Dalića, Ivančića, Rubčića i Vulića).
Postao je direktor sa svim ovlastima kada je Ježić otpustio Marinka Koljanina. Kao jedan od Dalićevih uvjeta da preuzme Rijeku. I ispekao zanat.
Sudbina Rijeke u rukama je trijumvirata Turčić - Rubeša - Gračan. Jamačno do groba odani jednoj boji, onoj bijeloj s Kantride. A znanje (i umijeće) svakodnevno je na kušnji. Samo rezultat donosi - palac gore! A čeka iz križni put. Sadašnja Rijeka je amorfna masa. Bez idenditeta.