Ivan Rakitić za Schalke 04, a Ivica Olić za Bayern drmaju Njemačkom u ubitačnoj utrci za naslov prvaka dok Hrvatska u nogometnom smislu spava. Finale kupa joj igraju Šibenik i Hajduk koji već dugo to nije, pa nedostižno zaostaje za Dinamom u prvenstvu koje je riješeno još lani. Ipak, niti s tako velikom razlikom u klasi Dinamo ne zabija Hajduku ni gola u čak dvije kup-utakmice. Zašto? Zato da bi Kruno Jurčić mogao reći kako njegovi igrači nisu navikli igrati pred krcatim Poljudom. Naime, našeg lidera i višestrukog pretplaćenog prvaka u Maksimiru gleda jedva nekoliko tisuća neizlječivih zaljubljenika. A ostali spavaju.
Nema više ni utjehe vatrenih. Primiče se Svjetsko prvenstvo, a Hrvati se liječe cinizmom za 1. travnja da će Kosorica i Pahor isposlovati trampu, njima Piran, nama rt Južne Afrike, Slovenci se povlače sa SP-a zbog recesije, a mi bismo tamo mogli dignut lovušu ako prodamo utakmice Englezima i Americi, uz pobjedu nad Alžirom u grupi na mjestu Slovenije.
A gdje su dani bronce iz Francuske prije 12 godina? Ima li utjehe barem od Ćire? Ima, javlja se na mobitel:
- Ma šta vam pada na pamet, pa ja sam presretan da smo ispali u kvalifikacijama za ovaj SP. Zamisli da sada moramo pratit naše i mislit se hoće li tko stradat od bombe...
Neuništivi optimist Miroslav Ćiro Blažević tako gleda na stvari iz Kine, gdje u novom aranžmanu, nakon što je optrčao stadion s reprezentacijom BiH, optrčava i cijeli svijet. A i danas se nađe mudraca koji Ćirinu broncu 1998. smatraju neuspjehom i gubitkom naslova svjetskih prvaka jer smo mogli pobijediti i domaćina Francusku. Ipak je lakše biti izbornik i u Kini, i u Bosni, na Bližem i Daljem istoku, nego u zemlji hrvatskog Dream Teama.
Kad je Ćiro početkom ovog desetljeća i tisućljeća morao “abdicirati”, Hrvatsku je poveo Mirko Jozić i na prilagodbu za SP u Japanu 2002. otišli smo malo u - K...oreju. Dok smo se probudili od leta iz Frankfurta već su prošle te pripreme i onda sam čestitao Srebru i Zlatu naše Bronce ( Zorislavu Srebriću) komentarom pod naslovom “Hrvatski Dream Team” jer smo Koreju zbilja prespavali.
Od tada se u biti vatreni koprcaju u snu i kao što se desetljećima čekalo da se Beatlesi još jednom pojave na sceni, tako i sve ove godine uz pomoć Otta Barića, Zlatka Kranjčara i Slavena Bilića sanjamo, sanjamo, a bronca poprima patinu (vremena). Pitanje je jednostavno: jesu li Šukeri, Bobani i Asanovići imali nasljednike? Jesu! Evo ih gore, s početka teksta, drmaju Bundesligom, pune su ih njemačke novine, odlučuju i o prvaku kao argumenti slavnih Schalkea i Bayerna, Rakitići i Olići... Ističu i Josipa Šimunića, proglasili su ga igračem utakmice u remiju Hoffenheima i Freiburga (1:1) nakon što je u 80. minuti postigao gol.
Drmaju Hrvati i u ostatku Europe. Engleska se već sezonama kiti tuđim perjem i potezima od Eduarda da Silve preko Nike Kranjčara, Luke Modrića, Vedrana Ćorluke... Kad Niko zabije gol na Otoku, o tome se piše danima.
Uglavnom, zamišljam Hrvatsku na SP-u na rtu Afrike, i po svemu ispada da bi tamo Ivica Olić bio jedan od špic napadača tipa davnih Blohina, da bi Niko Kranjčar bio jedan od asistenata klase Tonija Kukoča u NBA-ligi, da bi Luka Modrić punio i teren i novinske stupce manirom nekadašnjeg Brane Oblaka, Vukasa, Belina, Lamze... da bi i Ognjen Vukojević podsjetio kako je francuska veza svih vremena “ Platini, Giresse, Tigana” počivala na mužinićevskom totalnom nogometu jednog Francuza Fernandeza, pa bi Ivan Rakitić predstavljao enigmu kao igrač originalan do te mjere da ne podsjeća ni na koga, a u takvoj raskoši od ponude proigrao bi i jedan Mandžo Mandžukić na kojega viče Zdravko Mamić jer ne vidi da mu taj Mandža igra istodobno u napadu protiv čas Maloče, čas Rubila, čas Oremuša, da bi u svojoj obrani zaustavljao klinca Tomasova i nakon svega ostao bez daha... A zašto mu je onda dao i stan i milijun dolara... Ne bi mu to uvalio ni Ćiro koji ga je prvi namirisao i gurnuo u vatru.
I sad stvarno ne možeš biti pametan kako bi na mjestu Slavena Bilića izašao na kraj s tolikim Lamzama i Vukasima. Zbilja - sva sreća da se nismo plasirali. Možda bi taj Hrvatski Dream Team morao posegnuti za još jednim hrvatskim snom, a taj bi bio da se natječemo s dvije Hrvatske, kako ne bismo izabrali pogrešnu:
HRVATSKA A:
Pletikosa - Ćorluka, Križanac, Šimunić, Pranjić - Srna, Modrić, Kranjčar - Olić, Petrić, Klasnić.
HRVATSKA B:
Runje (Subašić) - Knežević, Vejić, Lovren, Pokrivač - Vukojević, Leko, Rakitić - Mandžukić, Da Silva, Kalinić.