Umjesto Abbey Roada oni zasad šeću samo Zvonimirovom

Vidite li ovu sliku iznad? Ovo nije London ni Abbey Road, ovo nisu “novi Beatlesi”, ovo je Zagreb i početak Zvonimirove ulice. Ovo su novi Dinamovi klinci, Badelj, Lončarić, Tomečak i Kramarić. U taj “bend”, koji bi trebao promijeniti krvnu sliku Dinama i dati mu europsku pozlatu, spadaju svakako i Barbarić i Lovren...

Prije 28 godina, u zagrebačkom naselju Sigečica, rođen je malonogometni klub “Contra”. Simbolika tog imena nije bila u jednom običnom kvartovskom kafiću, koji je držao lokalni “štemer” Lonco, već zato jer su se oko “Contre” okupili mladi i afirmacije željni Dinamovi igrači, nezadovoljni što se Dinamo puni raznim Stevanovićima, Vujadinovićima i Panićima, a “purgeri” ostaju po strani. U “Contri” su jezgro bili Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Drago Dumbović, Cico Kranjčar, Duško Popovski... Svi su oni, s izuzetkom Popovskog, postali glavne poluge šampionske generacije iz osamdesetdruge.

Podcjenjivanje domaćih

“Contre” više nema, iako u Maksimiru raste jedna nova generacija, kojoj treba njihova “kontra”. Kontra Dinamovoj stručnoj politici, koja “troši kao NATO pakt” i koja zasad nije dala bogzna kakvog rezultata, osim što Dinamo plaća vrlo skupu “stanarinu” (bolje rečeno - ležarinu) za deset “legionara”. Brazilaca, Argentinaca, Čileanaca, Kamerunaca, Grka i Čeha, Dinamo je “kula babilonska”, jedan pravi jezični košmar, a i na terenu se vidi da se ne razumiju baš najbolje. U sjeni tih “velikih zvijezda”, kao podstanari, žive nadareni izdanci Dinamove škole, predvođeni Milanom Badeljem, koji još samo nekim čudom nije reprezentativac. O njemu se u stručnom strožeru nacionalne momčadi razmišljalo i prije ogleda s Engleskom na Wembleyju, a ako će igrati na razini vlastitog talenta, sasvim sigurno će se naći na popisu za Južnu Afriku. Ako toga popisa uopće bude i ako će se “letjeti” u Cape Town.

Dinamo je i ove sezone prejak za Hrvatsku ligu, čak je i Hajdukov trener Edoardo Reja digao ruke u znak predaje i priznao da njegov klub nema izgleda u ovom prvenstvu. Pa ako sudar Dinama i Rijeke, momčadi koja ima ambicije biti druga u hrvatskom prvenstvu, završi 6-0, ako je Cibalia druga na ljestvici a gubi u Labinu, ako se Hajduk muči protiv Lipika, trebalo bi nešto učiniti s ovim dosadnim, nezanimljivim prvenstvom, čiji se kraj znao i prije nego što je počelo.

Predlažemo Zdravku Mamiću jednu spektakularnu utakmicu na kraju prvenstva, u kojoj će se sudariti Dinamovi “legionari”, uvozni dečki protiv “kupujmo hrvatsko”. Bila bi to jedina zanimljiva utakmica u ovom prvenstvu i napunila bi Maksimir, makar ne bi bilo natjecateljskog naboja i makar rezultat te utakmice ne bi ništa značio. Ali, možda bi to bila efikasna “operacija očiju”...

Dinamova “legija stranaca” popunjena je na svim pozicijama, osim na mjestu golmana, Mamić jedino nije kupovao “jedinice”. I zato bismo uvoznom Dinamu posudili Tomislava Butinu, koji je također bio legionar u FC Bruggeu i Olympiacosu. Sastavi bi trebali izgledati ovako:

UVOZNI: Butina - Etto, Carlos, Cufre - Callelo, Chago - Sammir, Morales, Ibanez - Papadopoulos, Slepička.

DOMAĆI: Lončarić - Tomečak, Robert Kovač, Barbarić, Lovren - Vrdoljak, Bišćan, Badelj, Sivonjić - Mandžukić, Kramarić.

Na koga biste se kladili? Na koga bi se kladili Zdravko Mamić i Kruno Jurčić? Možda bi im nakon te utakmice bila jasnija slika kako bi trebala izgledati Dinamova momčad. Možda bi napokon “progledali” i shvatili da u pravom Dinamu ima mjesta samo za trojicu “legionara” - Cufrea, Callela i Moralesa, ostali su roba s greškom.

U Dinamu su, kao i uvijek, podcijenjeni domaći igrači. Možda je trener Kruno Jurčić vođen idejom svog učitelja i uzora Zdravka Jurčića “Miša”, koji je tvrdio da “Zagorec može biti samo - golman”. Iako je živio u vrijeme kada je u Zagrebu igrao možda i najtalentiraniji hrvatski igrač Robert Prosinečki. Ali, svojedobno su Velimira Zajeca potjerali kući kao netalentiranog i da pokojni Milan Antolković “nije poderao koljena”, klečeći pred upravom, ne bi ga vratili u Maksimir. Marko Mlinarić je već bio na kolodvoru i čekao vlak za Banja Luku, kamo ga je Vlatko Marković namjeravao poslati na kaljenje. Nisu li u Splitu Zvonimiru Bobanu rekli da nikad ništa od njega “jer ima tanke noge”, nije li se Dinamo odrekao Prosinečkog i Bore Cvetkovića u najboljim godinama, nije li Dinamo cijelo jedno desetljeće bio Zvezdina zapadna podružnica...

Jurčić nema pravo ignorirati mladost

Kruno Jurčić ima puno igrača, koje klub skupo plaća i ta ulaganja treba opravdati, jer tu je i nešto novca poreznih obveznika, ali nema u to ime pravo zapostavljati Dinamovu mladost, zbog ponekog “gafa”, kakvi se ne događaju samo tinejdžerima, već i glavnom menadžeru. On nema pravo ignorirati jednog Tomečaka, Barbarića ili Kramarića, kad je iz aviona vidljivo da su to već gotovi igrači i vjerojatno budući reprezentativci. Pa ako Mamić ima “jaja”, neka organizira utakmicu dva Dinama kao fini “desert” jednom neukusnom jelu, što Hrvatska liga jest.

Osim ako skupe Dinamove zvijezde neće biti umorne i zasićene utakmicama u Čakovcu i Temišvaru i hvatat će prvi let za Rio de Janeiro, Buenos Aires, Santiago ili Atenu. Ovdje će ostati “nova Contra” i nada da napokon dolazi njihovo vrijeme. Mamiću nudim okladu na Kramarića i Tomečaka, “potkovao” bih svoju ideju jednom svojom plaćom. Ionako mi je svejedno ostavim li je na šanku u “Van Goghu”, spiska li je žena u shopping centru, ili je dam najdražoj od svih “ljubavnica”, Dinamu...