Nakon dramatičnog završetka utakmice Hrvatske i Danske, s troje uglednih hrvatskih psihologa razgovarali smo o psihološkoj pripremi sportaša i kako vrhunski nogometaši proživljavaju emocije vezane za izvođenje ključnih jedanaesteraca.
Renata Barić službena je sportska psihologinja Hrvatskog vaterpolskog saveza i već godinama radi na području psihološke pripreme sportaša. Njezino bogato iskustvo u praktičnom radu pomoglo je brojnim sportašima i trenerima različitih sportova.
- Luka Modrić je mentalno čvrst, karakteran igrač, i čim je došao pred gol kako bi drugi put na utakmici izveo kazneni udarac, po njegovu stavu i kretnjama bilo je jasno da je odlučan i da želi pogoditi gol. Osobno nisam ni sumnjala da će prihvatiti obavezu izvođenja penala iako mu je prije toga suparnički vratar obranio udarac. Za njega je to dio sporta i to mu nije smetalo da drugi put realizira udarac s bijele točke.
Strpljenje
Premda je teško ući u bilo čiju glavu bez osobnog kontakta sa sportašem, vjerujem da on u tom trenutku nije razmišljao ni o 2008., ni o penalu koji je izveo prije nekoliko minuta. Nije razmišljao o posljedicama, nego se koncentrirao na izvedbu, odnosno treba li uputiti loptu gore-lijevo ili dolje-desno kako bi zatresao mrežu.
Uoči utakmice često se ponavljala riječ strpljenje, ali i ono ima svoje granice. Obje ekipe imale su uspone i padove u igri, a kako je igra odmicala, kako se primicala konačna odluka, pritisak se povećavao. Pojavio se i umor, faktor koji je dodatno otežavao koncentraciju i odluke na terenu. Na koncu se sve dobro završilo, a sada je potrebna nadogradnja.
Važno je da naši igrači ostanu mirni i stabilni, bez euforije i zadovoljstva. Kad se iskazuje zadovoljstvo, to obično znači da je to to, da se ostvarilo željeno i da je trud naplaćen, što podsvjesno može djelovati na igrače da možda i ne pruže još više od sebe na sljedećoj prepreci. Mislim da naši igrači imaju razloga biti sretni i imaju što lagano proslaviti, ali ne smiju biti zadovoljni jer slijede novi izazovi. Sudeći prema izjavama izbornika, čini se da se o ovom vodi računa i da sve konce dobro drži u rukama.
Anđelko Botica iza kojeg je više od trinaest godina iskustva u radu s olimpijcima i profesionalnim sportašima, kao i mladim talentima, osvrnuo se na Modrićeve izjave.
- Nakon utakmice Luka je priznao da je analizirao na koji način Schmeichel brani penale. To je na određeni način i poremetilo njegovu koncentraciju. U automatizam na koji izvodi kaznene udarce ubacio je to razmišljanje, kako nadmudriti danskog vratara, i time poremetio svoj način izvođenja, automatizam i koncentraciju. To je kao kad bacate lopticu u koš. Ako to radite po navici, veća je vjerojatnost da ćete ubaciti lopticu nego kad razmišljate o svakom pojedinom potezu. Inače, kod jedanaesteraca je preporuka da igrač unaprijed odluči na koju će stranu pucati ili da se pričeka vratar i vidi na koju će stranu krenuti, ali za to treba biti dobro uvježban. Ideja da ponekad napravimo nešto bolje i drukčije povećava izglede za neuspjeh.
Pokazao snagu
Sreća je uvijek prisutan faktor. Pogledamo li utakmicu koja je prethodila, Španjolska je sretno postigla gol, no, tu je i utjecaj pristupa. To sve govorimo iz fotelje. Mi smo na Dance došli nakon odličnog niza dobrih partija. Mediji su učinili svoje i Danska je predstavljena, a sada i Rusija kao prilika, idealan protivnik, i onda se ode predaleko i već se vidimo u polufinalu. To je ljudski, ali treba se držati one uzrečice: zrno po zrno pogača. Nakon tog ranog gola koji nas je malo iznenadio, slijedile su analize kako ne pogriješiti. Niti su Danci bili spremni na postizanje ranog gola, ni mi da ćemo ga primiti. Oba gola zapravo su bila plod nespremnosti i ostavila su traga. Strpljenje je jako važno, ali kad dođu ključne minute, može postati teret. Ova utakmica je bila teška i zbog činjenice da se ušlo u knockout fazu. Nakon dva tjedna odličnih predstava trebalo je promijeniti pristup i postati pažljiv, ali vjerujem da će u sljedećoj biti lakše, barem s te psihološke strane.
Andrej Kramarić imao je veliki teret jer je u seriji prije njega Badelj promašio, ali napadač Hoffenheima je hladnokrvno poslao
Schmeichela u jednu, a loptu u drugu stranu
Iva Brozičević Dragičević, klinička i sportska psihologinja koja je diplomirala kliničku psihologiju na Jacksonville State University i magistrirala na California State Polytechnic University u SAD-u, oduševljena je reprezentativcima.
- Mogu samo reći da sam samo to očekivala i od našeg izbornika i od našeg kapetana. Vidjelo se po grču na licu Luke Modrića da je svjestan odgovornosti koju je preuzeo, učinio je to radi sebe, ali i cijele ekipe. Njemu je to vjerojatno bila najteža odluka, ali učinio je ispravno, vjerojatno u dogovoru s izbornikom. Luka je stabilna osoba, izuzetno motivirana i koncentrirana i nije bilo sumnje, barem za mene, da će postići gol. Bila je to 'Once in a Lifetime' odluka koju je donio. Morao se iskupiti i to je učinio. Pokazao je svoju veličinu i snagu, pokazao da je pravi kapetan i vođa i možemo biti samo ponosni na njega. Naša reprezentacija u ovoj utakmici se jako mučila. Pripremali su se za defenzivnu Dansku, a ona se pokazala u drugom svjetlu i još je stigao taj rani gol. Nismo briljirali, ali sav taj timski rad, strpljivost, optimizam koji su isijavali u konačnici je došao na naplatu. Iskazali su se neki drugi igrači koje nismo primjećivali u prijašnjim ogledima. Kao što i naš izbornik ističe, ovo je timski sport u kojem je važno i međusobno povjerenje i bodrenje, vjera u uspjeh, a to su naši imali. Prije penala Rakitić je rekao suigračima: 'Idemo, mi to možemo!' i to je onaj duh koji im je donio pobjedu, koji je u prvi plan gurnuo neke druge igrače. Bez obzira na to što je po riječima izbornika Badelj dan prije s lakoćom realizirao penale, pa potom prvi promašio, iskočio je netko drugi. Ovaj put bio je to Subašić. Momčad se međusobno nadopunjavala, bila je strpljiva, motivirana, vjerovala u sebe i to je velika vrlina koju je stvorio izbornik.
Rakitić je posljednji izveo penal. Težak posao jer bi promašaj donio novu seriju, ali veznjak Barcelone je izabrao suprotnu stranu od one koje je gađao Schmeichel i slavlje je moglo početi
“Da, malo je onih koji bi se nakon prvog promašaja usudili pucati drugi jedanaesterac na istoj utakmici kao što je to učinio Luka Modrić. U takvim je situacijama odgovornost ogromna, ulog velik i mnogi se ne bi usudili ponoviti udarac. U to se mogu upustiti samo vrlo snažne osobe kao što je Luka”, kaže psihijatar prof. dr. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju u Vrapču. Dodaje da je Luka nedvojbeno jake osobnosti koja može izdržati i veliki pritisak kakav je vladao na utakmici.
“Njegova sigurnost naravno dijelom proizlazi i iz činjenice da igra u velikom klubu koji ima pomoć niza stručnjaka, ali sve to ne bi bilo dovoljno bez Lukine autentičnosti. Razvijao je tu sigurnost postupno tijekom života i od 'malog plašljivog Luke' postao pravi vođa kojeg redom poštuju svi. Nije se nametao već se razvijao na najprirodniji način kroz rad i upornost”, objašnjava prof. dr. Jukić. Dodaje kako je kroz godine rada naučio puno, ali naglašava da Luka ima osnovni potencijal koji mnogi nemaju. “On ima ono što čini razliku između vrhunskih sportaša i onih manje uspješnih. Svi mogu bljesnuti u pojedinom trenutku, ali oni vrhunski to rade u kontinuitetu. To mogu samo oni s jakom osobnošću koju Luka očito ima”, zaključuje prof. dr. Jukić.