Prošle nedjelje u Mostaru se igrala utakmica u kojoj je Zrinjski svladao Slobodu i tako proslavio naslov prvaka BiH, četvrti u poslijeratnoj povijesti kluba. Istovremeno je jedan drugi mostarski klub, Velež izgubio s 4:0 u posve nevažnoj utakmici u Prijedoru te okončao najgoru sezonu u povijesti kluba i ispao u niži rang kao jedna od najgorih momčadi u Premijer ligi ikada. Dva kluba iz istoga grada s puno dodirnih točaka, ali oba tako različita. Jedan igra na istom stadionu na kojem je nekada nastupao predratni Velež i od tog Veleža “naslijedio” je snagu pa i ugled u Hercegovini, a drugi je naslijedio Veležovo ime i povijest, no sve ostalo daleko je ispod renomea kluba za koji je nekad živjela cijela Hercegovina. Međutim, na uspon jednog i krah drugog kluba ne treba i ne smije se gledati crno-bijelo, jer stvari uopće nisu takve. Zrinjski i Velež personifikacija su Mostara kakav je on danas - i jedinstven i podijeljen istovremeno. Zrinjskom, koji nosi hrvatski prefiks i za kojeg navijaju mahom Hrvati, najbolji je strijelac Bošnjak, a Velež, koji pokušava biti klub “svih građana”, završio je sezonu s momčadi u kojoj su bili svi Bošnjaci.
Tako Mostar koji je nekada imao klub čiji su igrači igrali najljepši nogomet u bivšoj državi i koji je bio najomiljeniji klub svih “neutralaca”, danas ima dva - jedan će na ljeto igrati u Ligi prvaka, doduše kvalifikacijama, a drugom prijeti nestanak. Kao što je za mnoge Mostarce već nestao 1992. godine.
- Bojim se potpunog gašenja Veleža - kaže nam Enes Vukotić, čovjek koji je bio zaposlenik kluba od 1979. godine, pa sve donedavno.
Htjeli mu promijeniti dresove
- Velež ima veliku tradiciju i puno legendi. Oni se pojave i povremeno pomognu. No, to nije dovoljno. Kada netko da određeni iznos novca, to ništa ne pomogne, jer ga proguta silna dubioza.
Vukotić je bio svjedok uspona ovog kluba sedamdesetih i osamdesetih, ali i postupnog pada u novom mileniju.
- Prije rata 80 posto Hercegovine navijalo je za Velež. Za Velež su navijali i u njemu su igrali igrači svih nacionalnosti. Međutim, od 1994. pa do prije nekoliko godina samo jedan Hrvat igrao je za Velež. Drugi problem je ekonomske prirode, jer istočna strana Mostara, na kojoj funkcionira Velež, nema skoro nikakvo gospodarstvo. Najveći dio krivnje snose razne uprave. Prije su za Velež igrali mahom domaći igrači, a poslije rata su dovođeni treneri sa strane koji su dovodili islužena pojačanja. Na omladinski pogon, žilu kucavicu nekadašnjeg Veleža, nije se obraćala pozornost - dodaje Vukotić.
Nakon rata obnovljen je rad Zrinjskog kojem je komunistička vlast zabranila djelovanje i taj klub automatski je postao hrvatski klub.
- Bilo je onih koji su htjeli da Velež postane muslimanski, da nosi zelene dresove, ali srećom bilo je razumnih ljudi zbog kojih su dresovi ostali crveni - ističe Vukotić.
Ipak, podjela je bila jasna pa je logično da su se Hrvati koji su bili članovi Veleža nakon 1992. priklonili Zrinjskom.
- Stvarno mi je žao što je Velež pao na tako niske grane, jer u ono vrijeme svi smo živjeli za ime tog kluba - kaže nam Franjo Džidić, veliki igrač Veleža i čovjek koji je ušao u povijest kao posljednji prijeratni trener Veleža i prvi trener koji je Zrinjskom donio naslov prvaka.
- Onaj Velež živio je od rezultata svog rada. Prodavao je igrače i nadomještao ih igračima iz omladinskog pogona. To je važan dio povijesti Veleža i to je osnovna pogreška u novijoj klupskoj povijesti.
Krivci se moraju tražiti u klubu
S Džidićem se slaže još jedan čovjek koji povezuje oba mostarska kluba. Slaven Musa je prije rata nastupao za Velež, a poslije rata za Zrinjski. Ne samo da poslijeratni Velež nije naučio ništa od svoje povijesti, nego je htio živjeti na račun povijesti.
- Nakon što je završio taj nesretni rat, Velež više nije bio onaj klub. Došla je nova država, novo uređenje i nova pravila. Ti ljudi se jednostavno nisu snašli, nego su živjeli u prošlosti, a to se ne može dugo - naglašava Musa kojemu je ulazak u prvi Veležov tim bio kao “ulazak u finale Lige prvaka”.
Musa, danas uspješan trener Širokog Brijega, smatra da je odavno primat u Mostaru preuzeo Zrinjski.
- Ljudi u Zrinjskom znaju što rade, imaju temelje i na njih nadograđuju. Veleža mi je žao što je došao u ovakvu situaciju, hoće li se oporaviti ne mogu znati, ali krivca ne smiju tražiti negdje drugdje.
Jedan od najboljih nogometaša u Veležovoj povijesti Sead Kajtaz ponudio je za kraj dozu optimizma. Velež je ispao iz lige, igrači su se razišli, klub nema ni vodstva ni novca, ali prema Kajtazu ima kapital koji će ga održati na životu.
- Velež ima armiju navijača i svojih bivših igrača. Treba poduzeti mjere da se Velež spasi, a kad se to napravi pomoć će stizati sa svih strana. Osobno vjerujem da se Velež neće ugasiti i da će se brzo vratiti tamo gdje mu je mjesto.