Ako tražimo najveće iznenađenje u Dinamovoj momčadi ovoga proljeća, onda je to ispadanje Ive Pinta iz prvih 11. Portugalac je od dolaska u Maksimir slovio za veliki pogodak, odlično pojačanje, uz Soudanija i Fernandesa postao je “mjerna jedinica” za kvalitetnog stranca. Međutim, onoga trena kad je Dinamo ispao iz Lige prvaka, pa još kasnije i iz Europske lige, počeo je “kopnjeti” i Pinto. Kao da je nestalo motiva, izgubio nadu da bi možda mogao i do reprezentacije, u motoru koji je jesenas jurio desnom stranom nestalo je goriva.
- Nisam zadovoljan izvedbama Ive Pinta u zadnje vrijeme. Konkretno, on je bek i prije svega mora igrati obranu, a sve što napravi naprijed je samo plus - javno ga je prije derbija na Kantridi prozvao i Zoran Mamić.
Utakmicu prije, protiv Hrvatskog dragovoljca zamijenio ga je na poluvremenu, što je bio dovoljan znak. Otada, već dvije utakmice zaredom Pinto je na klupi. Čovjek koji je bio jedan od sigurnih prije nego što su se na pripremama dijelili dresovi, odjednom je postao zamjena. A njegovo mjesto zauzeo je - Jerko Leko.
Ovo je, zapravo, priča o obojici. O Portugalcu koji je bio nezamjenjiv, ali je ubrzo spoznao da je nezamjenjivih “puno groblje”. Zoran Mamić nekoliko je puta rekao da neće dopuštati opuštanje, Pinto je prva “žrtva” tog režima. Svoju je priliku dočekao Leko. Uskoro će napuniti 34 godine, nekoliko puta je već u Dinamu bio gurnut u drugi plan, neke je utakmice prošle jeseni odgledao čak i s tribine. Zajedno s Antom Rukavinom, koji više nije dio momčadi. No, Leko nije krenuo tim putem, često puta je ponavljao:
- Radim punom snagom kao i uvijek, čekam svoju priliku. Nadam se minutaži i zadovoljan sam, koju god poziciju igrao!
Pinto je ispao, a ušao Leko, u 34. godini postao je pravi “bek”. Zauzeo je tu poziciju i ne ispušta je. A u odnosu na Pinta ima još jednu prednost. On je domaći dečko, autoritet u svlačionici, kojega suigrači slušaju i poštuju. On je jedan od onih koji zagalame na terenu, ispravljaju pogreške suigrača. Iako je kroz karijeru često nevoljko igrao desnog beka i ponavljao kako je on zadnji vezni i najbolje se nalazi na tom mjestu, ovoga proljeća pomirio se sa situacijom. Ugrabio je priliku i najveći je pojedinačni dobitnik ovog Dinamova proljeća. Vidjelo se i protiv Lokomotive. Iako mu je kod prvog gola pobjegao bivši cimer Šitum, Leko se kasnije pretvorio u jednog od ključnih ljudi u pobjedi. Spriječio je dva pogotka, malo je zasmetao Šitumu u dobroj situaciji, a onda stigao uklizati Budimiru, koji je već slavio pogodak. Potom je Leko i asistirao Antoliću za pobjednički gol. Ono što je također zanimljivo jest da Leko trenutno figurira i kao prva alternacija za stopera! Ozljede su odigrale svoje, Dinamo je ostao na Šimuniću i Šimunoviću, ako se jedan od njih ozlijedi ili zaradi kartone, mijenjat će ih Leko. Time je možda i najsvestraniji igrač u Dinamovoj svlačionici, nije još bio samo napadač i vratar.
Treći put zaredom Leko je na pripreme krenuo kao pričuva, a na njima izborio mjesto u prvih 11. Prije godinu dana, kad se vratio poslije Čačićeve suspenzije, igrao je uz Ademija zadnjeg veznog, a pomagao je i kao desni vezni. Ljetos je odlaskom Vrsaljka opet privremeno postao desni bek, onda se pojavio Pinto, uzeo mu poziciju. Kako su u veznom redu bile već podijeljene karte, Leko je priliku čekao s klupe, kod Ivankovića je čak nekoliko puta ispao i iz 18. Međutim, nije odustao, na pripremama je pokazao da je trenutno bolji i motiviraniji od Pinta te da je njegov “Dinamov gen” prijeko potreban momčadi. Trenutno je u svim trenerovim razmišljanjima ispred njega, jedna od glavnih poluga Modrih u dosadašnjim proljetnim dvobojima.
Priča o velikom gubitniku i velikom pobjedniku. Jednom je smrknulo, drugom svanulo, rekli bismo, svakome prema zaslugama.