ZAGREB - Jedan bolji Jurski park, rezervat nogometnih dinosaura s pedigreom, ove jeseni oduzima dah navijačima presudnim golovima, atraktivnim potezima i glamuroznim naslovima. Paolo Maldini je, čini se, pomaknuo granice kada je odlazak u mirovinu odgađao sve do 40. godine i danas njegovim stopama na profi-sceni ništa manje uvjerljivo stupa cijeli gerontološki odjel. Martin Palermo je, na primjer, s punih 36 neizostavan u prvoj momčadi Boca Juniorsa, a upravo je njegov gol protiv Perua spasio kožu Argentini i Maradoni u kvalifikacijama za SP. Srpski vezist Dejan ‘Rambo’ Petković je sa 37 u nedjelju osvojio naslov brazilskog prvaka s Flamengom i prema pisanju World Soccera, uz povratnika Adriana, najzaslužniji je za ovaj trofej. Istodobno na sjevernoj polutki nepoderivi Ryann Giggs (36) ne ispušta dres Unitedova prvotimca, kao što niti Javier Zanetti (36) ne može završiti na klupi Mourinhova Intera.
- A što onda reći za Milanovu momčad kojoj već nekoliko sezona predbacuju da je potrošena i stara? - uskače pitanjem Davor Vugrinec.
I zaista, za ‘rossonere’ u ovom trenutku nastupaju Dida i Inzaghi (obojica 36), Seedorf i Nesta (oba 33), Ambrosini, Zambrotta i Jankulovski (svi 32).
- U talijanskom prvenstvu prate Interov tempo, a u Ligi prvaka pobjeđuju Real Madrid kojem su prethodno prodali svojeg najboljeg igrača. Milan sigurno nije bio brzoplet kada se odlučio osloniti na starije i iskusnije igrače, to je dio njihove strategije. Već godinama su u vrhu, dakle znaju što čine - nastavlja Zagrebov napadač.
Gledajući vršnjake koji igraju naslovne uloge u svjetskim arenama Vugrinec priznaje da povremeno zažali što se u hrvatski nogomet vratio kao 30-godišnjak.
- Uhvatim se u razmišljanju da sam previše žurio doma, jer mogao sam trajati i igrati u puno jačoj ligi od hrvatske. Međutim, u onom trenutku nisam se dobro osjećao. Nakon osam godina inozemstva došlo je do velikog zasićenja, osjećao sam nostalgiju, razmšljao čak i o prekidu karijere. Prerano je stigao i oproštaj od nacionalne momčadi. Posljednju pravu utakmicu odigrao sam u Sofiji prije sedam godina, nakon 0-2 poraza otišli smo Bokšić i ja. Međutim, nikome ne zamjeram zbog toga, niti Ottu Bariću niti njegovim nasljednicima. Treba biti iskren i priznati da su u ovoj priči i moje ozljede bile prepreka za veće domete. U Maksimiru sam se, na primjer, dugo borio s petom, pa s tetivama itd.
Recept za dugovječnost u okruženju mladih lavova je jednostavan, kaže ‘Vuga’.
- Bez odricanja i sportskog života nema pravog nogometa u ovim godinama. Ako tijelo sluša, ostatak priče svodi se na iskustvo. Zreliji smo, smireniji i racionalniji od igrača koji tek ulaze u žrvanj.
U izdanjima iz posljednjih kola Vugrinec bi bez problema bio vodeći Dinamov igrač. Je li razlaz bio pogreška?
- Nije. Moram naglasiti da je Mamić bio korektan, nudio je produženje suradnje, ali ja sam osjetio da se ne uklapam u maksimirsku politiku. Sa 34 u nogometu sam spreman ostati samo pod uvjetom da sam na terenu i da što više igram. To mi je u Zagrebu omogućeno premda dosad nisam previše pružio zbog zaista nezgodne ozljede ramena koja me potpuno izbacila iz ritma. Računao sam da će se sezona u Kranjčevićevoj drugačije odvrtjeti jer klub je startao s velikim ambicijama. Zapeli smo u prvenstvu, ali otvara nam se prilika da spasimo stvari kroz Kup.
Dva puta blizu Hajduku
Vugrinca ugovor sa Zagrebom veže do ljeta 2014. godine. I definitivno nije posljednji u njegovoj karijeri.
- Budućnost? Želim igrati jer se napokon dobro osjećam. Trebalo mi je dosta da se oporavim od ozljede, ali sada sam u takvoj formi da mi je žao što prvenstvo završava. Do ljeta bih trebao biti u Kranjčevićevoj, iako u nogometu nikada ne znate. Možda se već ove zime nešto dogodi - zagonetan je Vuga.
• Za opisivanje HNL-ove kružnice nakon Dinama, Rijeke i Zagreba nedostaje vam još samo Hajduk.
- Bili smo blizu dva puta, ali nismo se našli...
• Zagrebovi izgledi u Kupu?
- Hajduk je uvijek favorit na Poljudu, iako nije bez slabosti. U prvoj, zagrebačkoj utakmici potpuno smo ih nadigrali, tako da očekujem otvoren meč.
Unatoč godinama, još uvijek su na vrhu
Rekorderi svojih klubova po broju nastupa, pogodaka, osvojenih trofeja...
Pippo Inzaghi, napadač, Milan
Suvlasnik laskave titule najboljeg strijelca u europskim natjecanjima u talijanskim ligama proveo je 18 godina i postigao preko 200 pogodaka.
Javier Zanetti, bek/krilo, Inter
Igrač sa najviše nastupa za argentinsku reprezentaciju obilježio je i povijest Intera. Za ‘nerrazzurre’ Zanetti je nastupio više od 600 puta, a kapetan kluba je već 10 godina.
Ryan Giggs, krilo, Man. Utd
Nenadmašivi Velšanin cijelu je karijeru proveo u Unitedu. Za klub je sakupio preko 800 nastupa, a jedini je igrač koji je postigao pogodak u svakoj dosadašnjoj sezoni Premier lige.
Martin Palermo, napadač, Boca Juniors
Iako su mu karijeru uglavnom obilježile ozljede, napadač Boca Juniorsa jedan je od najboljih strijelaca argentinske lige. Za trenutni klub postigao je preko 200 pogodaka.