Jedna dobra i dramatična utakmica na Etihad stadionu u Manchesteru, neodoljivi nogometni blues, koji nikoga, ali baš nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Sudar dva najintrigantnija trenera u Premiershipu (Arsene Wenger to odavno nije), sudar različitih nogometnih jezika, superkvalitetna utakmica jer su sudjelovala samo trojica Engleza i “labuđe jezero” Edena Hazarda, koji je odigrao čudesnu, ali doista čudesnu utakmicu, na razini Diega Maradone i Lea Messija, to su osnovne značajke na utakmici ruskog i arapskog kapitala, u kojoj su pobijedili - Rusi. Izvući ćemo pet poučaka te izuzetne utakmice, koja se svrstala tik uz “el clasico”, uz obračun Reala iz Madrida i Barcelone. To su ujedno i najuzbudljivije utakmice u nogometnom svijetu, ostalo je - kamilica. Jer, Juventus je dominantan u Italiji, Bayern u Bundesligi nema dostojnog suparnika (44 utakmice bez poraza), a PSG, unatoč dječjim bolestima, vrlo skoro će postati članom europskog visokog društva i nedodirljiv u Francuskoj. Ako to već i nije...
1. MOURINHO JE OPET SPECIAL ONE!
Učenik Tomislava Ivića, što je i sam priznao, nakon opetovanih sumnji, opet je u sedlu. Čak i oni koji ga ne vole, ukrcavaju se u Mourinhov vagon, a i zapanjujući je broj engleskih novinara, “kandidata za samoubojstvo”, nakon njegove pobjede nad Cityjem. Na zagrijavanju za meč na Etihadu znalački je zakuhao stvar o financijskom fair playu. “Zašto svi mrze Chelsea, a nitko Manchester City, makar je City za šest godina potrošio 600 milijuna funti na pojačanja?” Zatim je taktički do nogu potukao Pellegrinija, vratio je draž prvenstvu i još vruć od pobjede, narugao se Arsenalu i Wengeru. Velemajstor psihološkog ratovanja, uživa u ruskoj pobjedi nad “arapskim bušotinama”. Jose Mourinho stari naočigled, ali, duh mu je mlad, nakon povlačenja Alexa Fergusona on drži nož s prave strane. Kada bismo ga uspoređivali s igračima, on je Cristiano Ronaldo. Ali, još nije Guardiola, Guardiola je - Messi. Svijet se pita - što je onda Diego Simeone? Uskoro će biti - Mourinho!
2. HVALA SINIŠA!
Sada mi je definitivno jasno, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, Siniša Mihajlović je, uz Marija Mandžukića, bio najbolji hrvatski igrač. Siniša, hvala na četiri boda, koja su nas odvela u Brazil. Ne samo zato što nije znao što činiti s Branislavom Ivanovićem, Aleksandrom Kolarevim i Matijom Nastasićem, već zato što se odrekao Nemanje Matića, za kojega Robert Prosinečki tvrdi da je “najbolji zadnji vezni na svijetu”. A proveo je i etničko čišćenje reprezentacije Srbije, odrekavši se Adema Ljajića zbog himne, dok je Miralem Sulejmani odigrao samo 83 minute. Nije htio pognuti glavu ni pred Nemanjom Vidićem i taj “ponos” ga je koštao sudjelovanja na Svjetskom prvenstvu i poražavajućeg podatka da je po “uspješnosti” 136. izbornik na svijetu. Kaže jedan srpski nogometni komentator: “Ljigav, zao, neuspješan - čovjek za novi mandat!”
3. MANDŽUKIĆ BOLJI I OD ETO’OA
Samuel Eto’o, centarfor Chelseaja, donedavno je, nakon Tigera Woodsa, bio najplaćeniji svjetski sportaš, zarađivao je 54 milijuna dolara godišnje. Četiri puta je bio najbolji nogometaš Afrike, a u 2013. godini na 13 utakmica za Chelsea zabio je šest golova. Neusporedivo manje od Marija Mandžukića, koji “crnči” u Bayernu za 3,5 milijuna eura i do jučer je zabio 14 golova. Za razliku od Et’oa, kojega Mourinho obožava, Mandžukić se sudara i s antipatijom nedodirljivog Pepa Guardiole, otvorenim neprijateljstvom Franza Beckenbauera i uprave, koja mu maše pred očima s Robertom Lewandowskim. I dok Mandžukić briljira, Eto’o je meč protiv Cityja odigrao samo prosječno. Iako je i to previsoka ocjena. Ta dvojica igrača sudarit će se u Manausu, na Svjetskom prvenstvu, i taj “dvoboj u džungli” će odrediti putnika u drugi krug. Mandžukić i Eto’o su glavni aduti hrvatske i kamerunske reprezentacije i bez obzira na biografiju i reputaciju kamerunskog napadača, nadam se da će “pobijediti bolji”...
4. EDEN JE RAJ ZA OČI
Prije nekoliko dana Jose Mourinho se “zaletio” i rekao da Eden Hazard vrlo skoro neće biti ni milimetar lošiji od Cristiana Ronalda i Lea Messija. Nogometni svijet je odmahnuo rukom, ali, gledajući Hazarda protiv Manchester Cityja, bio sam duboko impresioniran. Već smo u ovom industrijskom i gladijatorskom nogometu zaboravili na magiju driblinga i kolekciju nogometnih trikova, koje nam je u ponedjeljak servirao Eden Hazard. I onda se sjetim stare izreke kada vidim lijepu ženu: “...a kakvog je medvjeda doma hranim”. Komplimentima, naravno, hranimo i zasipamo čak i one koji ne vrijede ni Hazardovog nokta...
5. BALKANE MOJ
Od 27 nogometaša, koji su igrali na utakmici Manchester City - Chelsea, čak šestorica su rođena “na ovim prostorima”. Srbi Nastasić, Kolarov, Ivanović i Matić, Crnogorac Stevan Jovetić i Bosanac Edin Džeko su bili zvijezde jedne velike utakmice. Neki, poput Branislava Ivanovića i Nemanje Matića, i u naslovnim ulogama. Druga kolonija po zastupljenosti su Brazilci (David Luiz, Ramires, Willian, Oscar), trojica Španjolaca (Navas, Negredo, Silva), dvojica Belgijaca (Kompany, Hazard). I samo trojica Engleza, što je već uobičajena pojava u “Kuli babilonskoj”, zvanoj Premiership.