Židak: Steaua je razbila sve naše iluzije

ZAGREB - Prije 20 godina, još kao novinara Sportskih novosti, poslali su me u “ratnu zonu”. U Rumunjskoj su počeli žestoki prosvjedi protiv diktature Nicolaea Ceausescua. Počelo je neredima u Temišvaru i kada sam ilegalno stigao u taj grad, vladala je zlokobna, mračna tišina. Dan prije bilo je žestokih i krvavih obračuna na ulicama Temišvara, ljudi su živjeli u strahu od Securitatee, moćne tajne službe koja je štitila umirući režim najbrutalnijim metodama. U gradu je bilo još tragova nereda i krvavih mrlja, ali, na ulicama je bilo vrlo malo ljudi. I željeznički kolodvor je bio pust...

Večera kod Comanecijevih

Ukrcao sam se na vlak za Bukurešt, s jednim izraelskim novinarom. Putovali smo cijelu noć, nismo se usudili zaspati. U Bukureštu nas je dočekao pravi kaos. Taksisti su pljačkali, staklena hotelska vrata bila su propucana, sve je bilo mrtvo, jedino je bilo živahno u “free-shopovima”. Naravno, ako ste imali dolare! A scene iz Bukurešta su bile jezive. Iz podruma susjednog hotela, gdje su se zabarikadirali agenti Securitatee, kipućom vodom su istjerivali omražene mučitelje...

Moja rumunjska veza je mogla sve. Ali, sve je koštalo! Intervju s bilo kim se mogao nabaviti za dvije kante “Castrola”, koji ste mogli kupiti za dvadesetak dolara. Tako sam došao i u vezu s familijom Nadie Comaneci, najpoznatije gimnastičke zvijezde, koja je tih dana pobjegla u SAD. Majka Stefania rado je pripremila večeru za novinara iz Zagreba i servirala potresnu priču o patnjama najbolje gimnastičarke svih vremena, koja je zadnje dane radila kao konobarica i koju je zlostavljao Nicu, sin Nicolaea Ceausescua, šef rumunjskog sporta, koji se uporno “nabacivao” sve ljepšoj Nadji. Kada je Nadia emigrirala u Ameriku, prestala je noćna mora u skromnom stanu olimpijske pobjednice Comaneci.

Živahni ‘Pariz istoka’

Tu potresnu priču iz Sportskih novosti prenio je i Sovjetski sport, tiskana je u 5 milijuna primjeraka.

Četiri godine kasnije doputovao sam u tada već vrlo živahni “Pariz istoka”. U pretkolu Lige prvaka Dinamu je ždrijeb namijenio rumunjsku Steauu, jedan od najmoćnijih klubova Istočne Europe. Na ulazu u stadion velika zvijezda, a u jednom salonu ručali su članovi uprave. Pozvali su na objed i novinara iz Hrvatske, koji je tražio intervju s najpoznatijim igračem Steaue Panduruom. Kad se poslije treninga pojavio u salonu, član uprave mu je rekao: “Pričekaj, dok drug novinar završi s ručkom!” Osjećao sam se vrlo nelagodno da nogometna zvijezda čeka u kutu dok novinar jede, ali, iako je socijalizam izdahnuo, pravila su ostala netaknuta...

Cvitini promašaji

Utakmicu protiv Steaue pamtit ću cijeli život. Rumunji su imali sjajnu momčad, ali, te večeri je Joško Jeličić odigrao najbolju utakmicu u karijeri. Na takvu igru bio bi ponosan i Maradona. Jeličić je razigravao i servirao, a Igor Cvitanović promašivao, Bukurešt je njegova najtamnija točka u karijeri. Ipak, zabio je jedan gol, Dinamo je dobio 2-1, a sjećam se, poslije utakmice na centru igrališta kleknuli su Ćiro Blažević, Zdravko Mamić i novinari i oduševljeno se grlili. Ćiro je pjevao: “Ligo, ligice...” i u glavi već brojio milijune koji su Dinamo čekali u Ligi prvaka. U Zagrebu su Dinamo dočekali navijači, u starom “Domagoju” se slavilo do jutra...

Uoči uzvratne utakmice u Ljubljani Ćiro je stvorio psihozu da su Rumunji “nadljudi”. Iako je Dinamo imao prednost od 2-1, iako je Vlaović već u prvim minutama utakmice zabio gol, nitko na stadionu za Bežigradom nije vjerovao da će Dinamo proći. I onda se dogodila ona čuvena Pakasinova pogreška, Dinamo je izgubio 2-3, a Ćiro je jadnog i ni za što krivog Željka Pakasina pribio na križ. Govorio je: “I na smrtnom času, kada će mi otkucavati zadnje minute, reći ću - Pakasine, je.. si majku!”

Bio je to najgori dan u karijeri Miroslava Blaževića. Nakon što je Dinamo izgubio, morao je proći kroz špalir bijesnih BBB-a, koji su ispljuvali igrače, a najviše pljuvački je poletjelo prema Ćiri. Šefica Dinamovog marketinga Ankica Mamić požurila je obrisati šefovo lice od pljuvački, ali je Ćiro muški izdržao: “Neka pljuju, u pravu su, razočarali smo ih...”

Balkanska tama

To je bio kraj jedne iluzije, iluzije da se Dinamo, odlaskom iz Jugoslavije, oslobodio i prokletstva. No, tada je ta utakmica bila Dinamova težnja za izlaskom iz balkanske tame, a danas je to - samo jedna od utakmica. Istina, na putu do sna, dalekog i teško ostvarivog sna. U Temišvaru modre čeka momčad, koja je izbacila Šahtjor, momčad u koju je jedan oholi i drski tajkun utukao puno novca i koja nema europskih kompleksa. Ovdje će današnji Dinamo reći - ili jesmo ili nismo. Ima li Dinamo “Jeličića”? Ima, u Moralesu! I nadamo se da će “Cvitanović” u Mandžukićevom liku biti efikasniji nego što je to “Cvita” bio u Bukureštu. Iako bi i repriza bukureštanskog rezultata od prije 16 godina u današnjim uvjetima bila velika stvar...