BARCELONA - Prije tjedan dana pisali smo o atletskoj baki Merlene Ottey koja bi s 50 godina na leđima u subotu trebala postati najstarija sudionica u povijesti Europskog prvenstva. No, u Barceloni je i jedna atletska mama koja zaslužuje jednaku pozornost.
Zvjezdani trenuci u Parizu
Trinaest godina mlađa Christine Arron izborila je finale na 100 metara, a s obzirom na brzinu kolegica iz francuske reprezentacije, predodređena je da bogatu kolekciju medalja oplemeni odličjem iz štafetne utrke.
Francuskinju iz arhipelaga Guadeloupe svijet je upoznao prije točno 12 godina na Europskom prvenstvu u Budimpešti. Te 1998. istrčala je fantastičnih 10,73 sekunde, što je još uvijek europski rekord. Zvjezdane trenutke doživjela je i u Parizu 2003., godinu dana nakon rođenja prvog djeteta, kada je prepuni Stade de France dovela u delirij nadoknadivši tri metra zaostatka za Amerikankom Edwards u štafetnoj utrci, a dvije godine poslije osvojila je pojedinačne bronce u obje sprinterske discipline.
Karijeru su joj obilježili dvoboji s Marion Jones u kojima je uvijek gubila. Mnogi su joj to zamjerali, a dio Francuske smatrao ju je gubitnicom, što joj se, naravno, nije svidjelo. Kada smo doznali istinu o dugogodišnjem dopingiranju američke trkačice koju je dio atletskog svijeta obožavao, otkrili smo koliko je gorčine bilo u njezinoj duši.
- Trčale smo jedna protiv druge od 1997. i cijelo to vrijeme nas je pravila idiotima. Moja je karijera mogla ići u sasvim drugom smjeru da godinama nije lagala. Ukrala mi je najbolje godine i nisam šokirana zato što je završila u zatvoru - izjavila je za L’Equipe.
Prava vlasnica rekorda
Trkačicu koja je plijenila elegantnim koračanjem stazom nikad nisu povezivali s dopingom i zbog toga su je niz godina smatrali “istinskom svjetskom rekorderkom”. Taj naziv, naravno, nije služben, ali je moralan. Jones je trčala 10,65 i poslije priznala da se sustavno dopingirala. Mnogi to tvrde i za svjetsku rekorderku Flo Griffith-Joyner (10,49), iako nemaju čvrstih dokaza, nego samo indicije. Flo-Jo je umrla tri mjeseca prije 39. rođendana, a godinama se sumnjalo da se punila svim i svačim, najviše hormonom ljudskog rasta.
John Smith efekt
Arron je i u vremenima u kojima je bila puno mlađa javno sumnjala u kredibilitet rezultata Griffith-Joyner te sebe smatrala najbržom svih vremena.
- Nije to bila zločestoća, zašto to mislite? Osjećaj je neobičan, a duboko u srcu znala sam da sam djevojka koja je čista trčala najbrže. No, druge dvije bile su brže, ne možemo izbrisati njihove rekorde, i to je vrlo licemjerno. Iako nikad neću dobiti priznanje, to bi mi puno značilo - rekla se Arron.
U međuvremenu se pojavila još jedna brža Amerikanka: Carmelita Jeter u rujnu je prošle godine istrčala 10,69.
- To nije ista djevojka protiv koje sam trčala prije tri godine. Promijenila joj se boja glasa i puna je prišteva. Cijeli joj je stas drugačiji, no razumijem da se može trčati brže od 10,70. Je li to produkt ‘efekta Johna Smitha’, tek ćemo vidjeti - zagonetna je ostala Arron.
Ironija je bila prisutna zbog 2001. godine koju je provela u SAD-u kod Johna Smitha. Naprasni prekid suradnje objasnila je “napornim treninzima koje je nemoguće izdržati”.
Puno godina poslije njegov atletičar Ato Boldon optužio je Smitha da je godinama zavaravao svoje sportaše i potajno ih dopingirao.