TREBA NAM ISKUSTVO

Dajemo li olako naše sportske svetinje mladim trenerima? Jesu li Bilić, Vranković i Goluža ipak 'prezeleni' za taj posao?

ZAGREB - Izjava premijerke Jadranke Kosor da se “nečega” drži kao pijan plota, ili Sanaderova rečenica: “Psi laju, a karavana prolazi”, nije ni približno toliko razdražila i razbjesnila Hrvate kao izjava izbornika nogometne reprezentacije Slavena Bilića da će nam u Maksimiru “i bod biti dovoljan protiv Grčke”. Shvatio je to nogometni narod kao “domobranski”, obranaški i alibi stav protiv jedne reprezentacije, koja ne spada u europske nogometne velesile.

No, nakon što smo doživjeli “karagounisa” i “zagurakisa”, uzburkale su se strasti i postavilo se pitanje - ne povjeravamo li nacionalni ponos ljudima bez iskustva. Mladim, talentiranim stručnjacima, koji gube povjerenje nacije, dojučerašnj heroji, koji su od jučer u statusu gubitnika?

Prvašići i vijeće mudraca

Nije u pitanju samo nogomet. I košarka se svrstala u vrstu nacionalnih razočaranja, pa se tako postavlja pitanje - je li Joke Vranković prerano dobio u ruke nacionalni sportski ponos, koji je 1992. godine igrao finale OI u Barceloni protiv jedinog pravog “dream teama” i u jednom času poveo 25-24, košem Franje Arapovića? Je li košarkaški pohod na svijet mogao završiti i drukčije osim porazom protiv Srbije i Slovenije, što nas, htjeli mi to priznati ili ne, najviše peče? Sve možemo izgubiti, ali protiv njih - ne!

Jesmo li nogomet i košarku, naše sportske ikone i svetinje, dali u ruke neiskusnim “prvašićima” ili je trebalo konzultirati naše “Novosele, Iviće i Blaževiće”, kao što trenutno guramo našu najtrofejniju momčad u ruke Slavku Goluži, treneru koji je osvojio sve svjetske medalje, ali je bez znanja i iskustva, kojim je Lino Červar doveo hrvatski rukomet do svjetskih vrhova. Svi aktualni hrvatski izbornici iz loptačkih sportova na koje smo najosjetljiviji ušli su iz “kopački u lakirane cipele”. Svi osim Ratka Rudića, jer, Perici Bukiću, nekada najboljem vaterpolistu svijeta, nije palo na pamet dati nacionalnu momčad u ruke “zelenom” Dudi Šimencu ili nekom drugom, za koje će biti vremena i koji će dobiti šansu. Ali, danas bi bilo prerano!

Slaven Bilić nije Alex Ferguson, koji nakon prvog kola Lige prvaka s Dinamom na Old Traffordu na neugodne novinarske upite o “mršavih 0-0 s nekim, balkanskim klubom” kaže: “Gospodo, za plasman u drugi krug treba nam 10 bodova. Jedan već imamo!” Hrvatska sportska populacija nije tako strpljiva i ne vjeruje nikome, iako sam baš ja bio jedan od tih koji su ustali protiv smjenjivanja Slavena Bilića. Čak i nakon što je promašio na dvije utakmice s Ukrajinom, dobio devet komada protiv Engleske, vjerovao sam da se treneri ne dijele na stare i mlade, već dobre i antitalente.

A smatram da je Bilić talentiran! Moje mišljenje ne dijeli Tomislav Ivić, naš najiskusniji i jedan od najtrofejnijih trenera smatra da je iskustvo “majka svih bitaka”. Iskustvo prije svega, pa onda možda pomogne i “vjetar u leđa” kardinala Bozanića da se dospije u “blaženstvo nebesko”.

- Danas su u modi mladi treneri, koji su načitani, kompjutorizirani, izuzetno informirani, no nedostaje im iskustvo. Ono najvažnije - rekao je Tomislav Ivić i dodao:

- Vođenje na treninzima, na terenu i na utakmici nije isto, i tu se ponekad mladi treneri ‘gube’...

Najjači su između 60. i 65.

Ivić je rezolutan da se premladima prerano daje šansa.

- Uvijek bih se opredijelio za iskusne stručnjake!

Još mi pred očima iskri rečenica Josipa Kužea, koji je 1989. godine bio trener Dinama, a 20 godina poslije u nastupu iskrenosti rekao: “Tada nisam ništa znao o nogometu!” Nakon njega, nikad nitko više nije bio tako iskren, iako je bilo puno “zvanih” da kažu baš tu rečenicu. I zato sam pitao Ivića, koji je odavno prevalio sedamdesetu - koje su najbolje trenerske godine?

- Između šezdesete i šezdeset pete. U tim godinama možete još trčati, skakati, iskusni ste i moćni i možete sve što ste saznali prenijeti na igrače.

Gdje je pogreška? U nestrpljivosti nacije? Ne, mislim da su nestrpljivi predsjednici i glavni menadžeri, koji traže “promjenu radi promjene” i koji se boje za vlastitu stražnjicu, pa će tako Vlatko Marković ili Danko Radić nacionalne svetinje dati u ruke mladićima koji su u “trenerskom pubertetu”. I onda se događaju Slovenija, Brazil, Srbija, Grčka. Možda bismo trebali nešto naučiti iz Kužeove iskrenosti: “Tad’ još ništa nisam znao, al’ u to sam vjerovao...” Uvijek ima vremena i dvadeset godina poslije!





BIVŠI IZBORNIK

Zlatko Kranjčar

Igračka legneda Dinama i bečkog Rapida, Zlatko Kranjčar u 48. je godini naslijedio Otta Barića za kormilom hrvatske reprezentacije u ljeto 2004.

Znanje

Zadržao napadački ‘touch’ iz igračkih dana. Vrlo dobar u slaganju napadačke igre i u stvaranju pozitivne klime u svlačionici, što u njegovu izborničkom mandatu nije bio lak posao s obzirom da se neprekidno morao braniti od optužbi za nepotizam.

Iskustvo

Golemo trenersko iskustvo. Teško je nabrojiti sve adrese na kojima je radio, približiti različite mentalitete igrača s kojima se sudarao i zahtjeve predsjednika u klubovima od prve iranske ili egipatske do druge hrvatske lige.

Talent

...i strast prema poslu, i hrabrost u vođenju utakmica pokazao je već na startu karijere kada je vodio Segestu, a ubrzo zatim i kada je doveo Ligu prvaka u Maksimir. Njegov je trenerski nerv od Zagreba 2002. godine stvorio šampiona koji je plijenio rijetko atraktivnim nogometom.

Karizma

Neskrivena sklonost prema rješavanju ‘tekućih pitanja’ oduzela mu je dio popularnosti u javnosti koju je stekao još sedamdesetih godina kao Dinamova maskota. Onaj žedniji dio publike ga nakon svega još više simpatizira.

Rezultati

U klupskom nogometu vrlo opipljivi (šampionski naslovi, ulazak s ‘modrima’ u Ligu prvaka, uvođenje Sesveta u Prvu ligu itd.), ali na klupi nacionalne momčadi ipak polovični. Nakon sjajne kvalifikacijske kampanje u grupi sa Švedskom i Bugarskom, na SP-u se nasukao na Japanu i Australiji.

SADAŠNJI IZBORNIK

Slaven Bilić

Nezaobilazni član legendarne brončane generacije 1998., bez osobita je trenerskog iskustva preuzeo reprezentaciju od Cice Kranjčara u kolovozu 2006. sa 38 godina.

Znanje

Širok opseg interesa, multidisciplinaran u pristupu poslu. Kada je aplicirao za izbornika pronašli su mu slabu točku u manjku liderskih osobina, ali Bilić je lako razoružao kritičare. “Čitao sam Clintonovu knjigu i uvjerio se da vođa ne mora biti galamdžija, postoje i druge vrste vođa. Siguran sam da znam voditi grupu”, rekao je.

Iskustvo

Uoči stupanja na izborničku dužnost vodio mladu reprezentaciju i ciklus završio bez mjesta u završnici EP-a. Prije toga samo jedno klupsko iskustvo, kratko i neuspješno je vodio Hajduk. Predbacivali su mu da je neiskusno reagirao u četvrtfinalu Eura jer je u ekstazi proslavljao Klasnićev gol umjesto da smiri momčad i osigura pobjedu.

Talent

Nedvojben, što ne znači da je imun na pogreške u komponiranju momčadi. Od početka je vjerovao u novi val igrača predvođen Eduardom, Modrićem, Ćorlukom, Kranjčarom, iako oni u tom trenutku nisu bili afirmirani europski nogometaši.

Karizma

Njegova je karizma u prvom mandatu osvojila ne samo hrvatske navijače, nego i predstavnike velikih europskih klubova. Premierligaši su ludovali za Bilićem, na vrata su mu kucali i emisari bogatih bundesligaških klubova.

Rezultati

Zastao na pragu polufinala Eura 2008. nakon što je u kvalifikacijama dva puta pobijedio Engleze, a na završnom turniru uzeo mjeru i Nijemcima. Drugi pokušaj završio fijaskom, kao treći u skupini.

BIVŠI IZBORNIK

Lino Červar

Na početku mandata, kad je došao uoči SP-a u Portugalu 2003. (imao 53 godine), Lino nije bio razvikano trenersko ime, no u samo dvije godine osvojio je svjetski i olimpijski naslov.

Znanje i iskustvo:

I prije dolaska u reprezentaciju bio je vrlo uspješan kao trener koji je Istraturist iz Umaga iz pete lige tijekom pet sezona plasirao u prvu ligu tadašnje Jugoslavije. Radio je uspješno i u Italiji (Conversano, reprezentacija) i Austriji, bio je trener zagrebačkog Badela. Vrlo iskusan po dolasku u reprezentaciju.

Talent:

Trenerski se dokazao na svim razinama i u svim sredinama u kojima je radio. Bez obzira na sve (neki tvrde da je njegova zasluga najmanja jer je u ruke dobio najbolje igrače na svijetu), u karijeri mu se ne može pronaći crna točka.

Rezultati:

Na klupskim je razinama s Conversanom i Zagrebom osvojio sve. Na kormilu hrvatske reprezentacije također. Olimpijski i svjetski prvak, svjetski doprvak dvaput, srebrni na EP-ima također dvaput. Valjda su samo Ratko Rudić i Vladimir Maksimov uspješniji kao treneri od njega u nekom momčadskom sportu.

Karizma:

Ne može se tvrditi da je krut i strog u ophođenju s igračima. Iako je ponekad temperamentan, vrlo je često igračima (čitaj - Ivanu Baliću) znao prepustiti odluku o tome što da se i kako igra u presudnim trenucima. Tko vodi momčad, mnogi su postavljali pitanje. Červar ili Smajlagić? Červar ili Balić?

SADAŠNJI IZBORNIK

Slavko Goluža

Do sada nije radio na velikim “zadacima”, trener je Siscije i dosadašnji pomoćnik Line Červara kojeg je naslijedio kao “v.d.” Nije još sigurno hoće li uskoro 39-godišnji Goluža i postati izbornikom bez v. d. prefiksa.

Znanje i iskustvo:

Trenerski je početnik, no puno je toga mogao “pokupiti” od Červara posljednjih godina. Angažman u slabijem klubu iz Siska nije baš referenca koja ga postavlja kao idealnog kandidata.

Talent:

Kao igrač - vrh svijeta, zlatni olimpijski pobjednik dvaput - u Atlanti i Ateni. Svjetski prvak i doprvak, brončani na EP-u 1994. Trenerski talent nigdje još nije uspio iskazati jer nije ni imao priliku.

Rezultati:

Samo kao Červarov pomoćnik ponio je oko vrata svjetsko i europsko srebro u posljednje dvije godine.

Karizma:

Kao igrač bio je najsigurnija “karika”, kapetan i vođa momčadi. Za reprezentaciju bi poginuo u svakom trenutku. Kao trener - pitanje je kako će komunicirati s igračima od kojih su mu mnogi bili suigrači u reprezentaciji. Kako će uspostaviti autoritet prema starijima u momčadi?

BIVŠI IZBORNIK

Jasmin Repeša

Kad je 2006. došao na izborničko mjesto, Jasmin Repeša imao je 45 godina i slovio je za najuspješnijeg aktivnog hrvatskog trenera.

Znanje i iskustvo:

Trenersko školovanje počeo je kao pomoćnik Bošku Božiću u KK Zagreb. Bio je pomoćnik Aci Petroviću na EP-u 1995. i 2001. Na mjesto izbornika došao je kao trojfejni trener koji je osvajao nacionalna prvenstva osim u Hrvatskoj, u Italiji i Turskoj. Uspješno je trenirao Donu, Cibonu, Tofas, Splitu i Fortitudo.

Talent:

U solidnoj igračkoj karijeri nije stigao do razine prvoligaškog kluba. Trenerski je talent pokazao već radom s mladim Ciboninim nadama u Doni koje je doveo do polufinala doigravanja. Smatra ga se vrlo studioznim trenerom i predanim radnikom.

Rezultati:

U dva mandata kao trener Cibone osvojio je tri prvenstva i dva kupa te stigao do osmine finala Eurolige. U turskom Tofasu je prekinuo dominaciju Efes Pilsena osvojivši dva naslova prvaka i dva kupa. S bolonjskim Fortitudom bio je prvak Italije i finalist Eurolige. S hrvatskom reprezentacijom osvojio je tri šesta mjesta: na EP-u 2007., OI 2008. i EP-u 2009. Vratio je reprezentaciji kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima.

Karizma:

Poznat je kao trener čvrste discipline. Odaje dojam mirnoće na parketu i izvan njega, ali zna pokazati temperament ako to od njega zahtijeva neka situacija na utakmici. Vrlo je cijenjen trener na europskoj razini.

SADAŠNJI IZBORNIK

Josip Vranković

Preuzimanje hrvatske reprezentacije najznačajniji je trenerski posao koji je dobio 42-godišnji Josip Vranković.

Znanje i iskustvo:

Prvi trenerski angažman imao je u Širokom 2007. Nakon uspješne polusezone u Širokom, odmah mu je ponuđeno mjesto prvog trenera Cibone na kojem se zadržao četiri mjeseca. Vratio se u Široki 2008., ali otišao prije kraja sezone. Paralelno je vodio i B reprezentaciju Hrvatske.

Talent:

Kao igrač je stigao do reprezentativne razine, prije svega zahvaljujući napornom radu i iznimnoj upornosti da maksimalno iskoristi svoj talent. Te ga odlike krase i kao trenera koji neprestano radi na svom usavršavanju.

Rezultati:

U prvom mandatu sa Širokim postao je prvak BiH. Vodeći hrvatsku B reprezentaciju, osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Pescari.

Karizma:

U igračkim danima bio je poznat po liderskim kvalitetama, uvijek spreman “poginuti” za momčad i suigrače. Kao trener se još nije do kraja profilirao, ali je u reprezentaciji uspostavio dobru komunikaciju s igračima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. siječanj 2022 03:42