Nažalost, odnosi se to samo na one hrvatske sportaše koji su se borili pod “tuđom”, onom jugoslavenskom zastavom, ne i one koji su uspjehe “želi” pod svojom trobojnicom. Svi oni iz starijih generacija mogu se odreći hrvatskog i uzeti srbijansko državljanstvo ukoliko im to previše ne vrijeđa nacionalni ponos. Formalna “promjena mjesta boravka” i “promjena putovnice u pasoš” donosi i više od 1300 eura mjesečne mirovine.
Majka i maćeha
U Srbiji, naime, svaki olimpionik (osvajač zlata na OI) ostvaruje pravo upravo na tako visoku, povlaštenu mirovinu. Nešto manje (prema tablici u pet kriterija) ostvaruju osvajači srebrnih i brončanih olimpijskih odličja, kao i osvajači medalja na SP-ima i Eurima u olimpijskim sportovima.
Tako se Republika Srbija majčinski brine za svoje zaslužne sportaše, a Republika Hrvatska svojima je zla maćeha jer mnogi od njih tavore na rubu egzistencije.
Ime Stane Vuković bit će poznato samo starijim ljubiteljima sportskih “Priča iz davina”. Beogradska rukometašica, rođena 1967., danas je glasnogovornica Rukometnog saveza Srbije, nekadašnja je osvajačica srebrne svjetske medalje na SP-u održanom 1990. u Republici Koreji.
Osim gore spomenutog, ne mislimo vas ovdje moriti Stanom, ona nam je ovdje važna samo kao jedan od nositelja sportske penzije koje Srbija daje svojim zaslužnim sportašima osvajačima odličja.
Zakon iz 2007. godine
- Pala mi je sjekira u med. Meni se Srbija odužila za sve ono što sam dala rukometu. Osvojila sam srebro na SP-u u Republici Koreji 1990. i zato primam otprilike 880 eura mirovine. Skupština RS donijela je taj zakon 15. ožujka 2007., Vlada ga je “ratificirala”. Ja spadam u treću kategoriju s tim svjetskim srebrom i sada mogu pristojno živjeti. Naši rukometaši su srebrom na Euru u Srbiji upali u četvrtu kategoriju. Sa svojim olimpijskim zlatom, vaš izbornik Slavko Goluža i ostali koji su zlato osvojili u Atlanti 1996. i Ateni 2004. imali bi, prema našim standardima, oko 1300 eura, u kratkim je crtama iznijela Stana Vuković.
Okvirni izračun penzija (nikad ni dan ne kasne, svjedoči Stana) prosječna je plaća u Srbiji iz prosinca protekle godine (ove je to godine 44.000 dinara - oko 440 eura):
- Ono što je važno, ove se povlaštene mirovine mijenjanju i svake godine rastu, kako raste prosječna plaća. Jedino što mogu dodati, danas je u Srbiji sve veći broj mladih ljudi koji počinju trenirati. Ovim je potezom Srbija napravila veliku stvar u promociji sporta, navala mladih na sve klubove je enormna.
Samo 0,01% proračuna
Za razliku od Hrvatske, u kojoj mnogi stari zaslužni sportaši tavore na rubu egzistencije nakon što su radni vijek proveli u dvoranama, teretanama, bazenima.., a nisu se tijekom karijere egzistencijalno osigurali, Srbija se s poštovanjem odnosi prema sportašima koji su za promociju njihove države napravili više nego cjelokupni politički establišment iz davnih i današnjih vremena.
Svi smo danas svjesni, krizna su vremena. Činjenica da Republika Srbija ipak ima moć da svojim zalužnim sportašima isplaćuje ukupno 0,01 posto ukupnog budžeta. A Hrvatska, navodno, bolje stoji... Ali ne stoji bolje s odnosom prema sportu i sportašima.